Nakon četrdesetak godina papa Benedikt XVI. prvi put je 13. siječnja u Sikstinskoj
kapeli služio misu u kojoj je krstio trinaestero djece vatikanskih djelatnika, okrenut
leđima prema narodu, kao što je to bio običaj prije liturgijske obnove Drugoga vatikansko
sabora. U kapeli je za mise koje su predvodili njegovi prethodnici Pavao VI. i Ivan
Pavao II. bio u sličnim prilikama postavljen pomični oltar na kojem su pape služili
misu. Dok je u ostalim stvorenjima, koja nisu pozvana na vječnost, smrt samo svršetak
ovozemaljskog postojanja, u nama grijeh stvara tako veliki ponor, koji bi nas mogao
progutati zauvijek, kad nam Otac, koji je na nebesima ne bi pružio ruku. Tim riječima,
koje je izgovorio ispod Michelangelova "Posljednjeg suda" Benedikt XVI. poručio je
u propovijedi da postoji velika razlika između čovjeka i ostalih stvorenja i koliko
je važan sakrament krštenja. Misa i obred krštenja održani su na talijanskom jeziku
i prema liturgijskoj obnovi, a ne prema misalu Pija V., što ga je papa Ratzinger ponovno
uveo u liturgijska slavlja. Dio mise Papa je ipak služio na glavnom starodrevnom oltaru
okrenut leđima prema puku. Sve ono što počinje rasti na zemlji prije ili kasnije nestaje.
Krštenjem malo ljudsko stvorenje dobiva novi život, život milosti, što mu omogućava
da se osobno poveže sa Stvoriteljem i to zauvijek. Čovjek je nažalost sposoban ugasiti
taj novi život grijehom, svodeći se, kako kaže Sveto pismo, na drugu smrt. Bog nas
je želio spasiti, polazeći on sam u dubine smrti da bi svaki čovjek, pa i onaj koji
je propao u tu dubinu smrti tako da ne vidi više nebo, mogao pronaći Božju ruku i
izaći iz tmine k svjetlu za koje je stvoren. Svi osjećamo, svi iznutra opažamo da
je naše postojanje život koji čezne za puninom i spasenjem. Ta nam punina dolazi upravo
po sakramentu krštenja, poručio je Papa.