Latinski biskupi iz arapskih zemalja u pohodu "ad Limina"

Latinski biskupi iz područja arapskih zemalja, koji pripadaju istoimenoj Konferenciji (CELRA), od danas su u Vatikanu, u pohodu „ad Limina“, koji će završiti u subotu, 19. siječnja. Papa Benedikt XVI. danas je dopodne primio u audijenciju prvu skupinu, koju je predvodio latinski jeruzalemski patrijarh msgr. Michel Sabbah. Riječ je o pastirima koji rade u zemljama u kojima se tamošnji kršćani – okupljeni u male zajednice, posebice ako se uspoređuju s muslimanskim zajednicama – svakoga dana suočavaju s teškim problemima vezanima uz dugogodišnje sukobe i teške humanitarne krize. Međutim, to su i zemlje u kojima kršćanstvo čuva najsvetije i najstarije korijene svoje poruke nade.
Izrael i Palestina, Irak i Arabija, Somalija i Afrički rog – zemlje su u kojima su položeni korijeni svjetske religioznosti, ali i iz kojih proizlaze najosjetljivije napetosti u sadašnjem poretku. One su povijesno „svete“, a prema vijestima koje iz njih dolaze, okrvavljene zemlje u kojima je Crkva rođena, živi u manjini i suočava se s nadmoćnim islamom. Biskupija u kojoj je najveća nazočnost katolika, a koja spada u Konferenciju biskupa latinskoga obreda na području arapskih zemalja (CELRA), jest Latinski jeruzalemski patrijarhat, koji obuhvaća Izrael, Palestinu, Jordan i Cipar. Među njima, najveća je nazočnost katolika posebice u Izraelu i Palestini, a oni čine zajednicu od oko 170.000 osoba, pretežno palestinskoga podrijetla, kojima valja dodati rezidentne strance, redovnike i laike, te ponekog kršćanina židovskoga podrijetla. Unutar Latinskoga jeruzalemskog patrijarhata djeluje i vrlo staro Sjemenište koje od svojega osnivanja, 1848. godine, nije nikada bilo bez zvanja. Župa ima 60, s 90 svećenika, među kojima su biskupi, patrijarsi i redovnici. Njihova prosječna dob je 50 godina, što govori o mladome kleru pozvanome na skrb o kršćanskoj zajednici koja je zbog stalne nestabilnosti na tom području, stalno u krizi.
„Sveta“ je i libanonska zemlja – jer Krist je i tamo propovijedao – u kojoj latinska zajednica živi uz još šest katoličkih Crkvi – uz maronite, grčke katoličke melkite, armenske katolike, sirijske katolike i kaldejce – sa sveukupno milijun i 800.000 katolika, od kojih 18.000 spada u Vikarijat u Beirutu. Važno je spomenuti kako je u Siriji sve veća nazočnost iračkih kršćana izbjeglica, od kojih su mnogi kaldejci koji su pobjegli od sukoba koji od 2003. godine uništava njihovu zemlju. U Bagdadu, nadbiskupija se suočava s nezaustavljivim iseljavanjem: 2004. godine je, naime, bilo 2000 krštenih, a danas kršćanima prijeti potpuni nestanak.
U Abu Dhabiju, u Kuvajtu, nalazi se Arapski vikarijat, koji vode franjevci kapucini, a pod čijom su jurisdikcijom svi katolici koji žive na Arapskome poluotoku. Iako su tu katolici u maloj manjini – koju čine gotovo isključivo radnici, doseljenici iz raznih država – njihov se broj vidno povećao. Godine 2004., Vikarijat je imao više od 1.300.000 vjernika koji žive u 20 župa, o kojima skrbi samo 45 svećenika. I u Africi je vrlo stari Apostolski vikarijat sa sjedištem u Aleksandriji u Egiptu, na teritoriju na kojemu u svemu ima 214.000 katolika različitih obreda. Zajednica katolika latinskoga obreda ima 30.000 vjernika, a oni žive u 17 župa. Osim Egipta, Konferencija biskupa latinskoga obreda na području arapskih zemalja obuhvaća i Somaliju i Džibuti. Biskupija Mogadiš obuhvaća glavni somalski grad i ima jednu župu. Katolika ima stotinjak, što znači 0,001% cjelokupnoga stanovništva, dok biskupija Džibuti ima 7000 katolika, koji čine 0,9% stanovništva.