Uz liturgijska čitanja Svete Obitelji, razmišlja fra Miljenko Hontić

Od blagdana Božića, u središtu našeg razmatranja je utjelovljena ljubav Božja – malo dijete, Sin Božji, Isus Krist, naš Spasitelj. No kako dani prolaze u fokus toga razmatranja, vjerujem, da sve više ulaze i oni koji okružuju Spasitelja, a to su Marija i Josip. Za ovaj blagdan sv. Obitelji, razmatramo ih zajedno kao cjelinu. I doista, Nazaretska obitelj nam je dana kao uzor, uzor za naše obitelji.Smatram da je posebno aktualno i važno u ovo naše vrijeme, u ovom našem društvu, ozbiljno prihvatiti taj poziv. Jer, ne možemo ne primijetiti, posebno u zadnje vrijeme, neku vrstu osporavanja i obezvrjeđivanja obitelji, iako u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima stoji da je obitelj naravna i temeljna jezgra društva, te ima pravo na zaštitu društva i države. Ipak, sve više se čuju suprotna mišljenja i primjećuju drugačije pojave. Stoga nije za čuditi što je Papa u svojoj poruci za svjetski dan mira, koju ćemo razmatrati na prvi dan Nove 2008., jasno podigao glas u obranu obitelji govoreći tko je nesklon obitelji, priječi mir, jer oslabljuje glavnu agenciju mira. I nastavlja Papa, Sve ono što pridonosi slabljenju obitelji utemeljene na ženidbi između muškarca i žene, ono što izravno ili neizravno koči raspoloživost za odgovorno prihvaćanje novoga života, ono što joj priječi pravo da bude glavna odgojiteljica u odgoju djece, sve su to objektivne prepreke na putu mira. Obitelji je potreban dom, posao ili odgovarajuće priznavanje kućanskih poslova roditelja, te škola za djecu i temeljne zdravstvene usluge za sve. Kada se društvo i politika ne zalažu u pomoći obitelji na tim područjima, lišavaju se bitnoga blaga u službi mira. Eto tako Papa o obitelji. No, što mi činimo za naše obitelji i što nam poručuje ovaj blagdan i sama Nazaretska obitelj? Prije svega, ona nas poziva da i mi u našim vlastitim obiteljima u središte stavimo Isusa Krista. Iako ga mi ne možemo imati kao Marija i Josip, ipak ga možemo imati u svojim zajedničkim molitvama, odlukama, ponašanjima, a posebno u uzajamnoj pažnji, služenju i ljubavi. Nadalje, moramo priznati da se Nazaretska obitelj nije mnogo razlikovala od jedne prosječne tadašnje obitelji. Proživljavala je svakodnevne tjeskobe i brige, nesigurnosti i poteškoće. U evanđelju za ovaj blagdan čitamo kako su Josip i Marija, odmah nakon Isusova rođenja, morali bježati u izgnanstvo u Egipat, a po povratku tražiti novi smještaj. No Marijina i Josipova pažnja bila je uvijek usmjerena na Boga. Sve događaje pohranjuju u svom srcu i razmišljaju o njima. To je ono što bi si i današnje obitelji trebale posvijestiti. Unatoč brigama, poteškoćama i poslovima ne zaboraviti da je Gospodin tu, uvijek s nama, ta On i jest S-nama-Bog. Stoga imati Boga, njegove riječi i zapovijedi pred očima, u svome srcu i pameti, osnovni je recept za život u nadi, miru i zadovoljstvu.Prekrasne nam pak upute i savjete daju prvo i drugo čitanje. U prvom nailazimo na jedan oduševljeni komentar četvrte Božje zapovijedi. Naglašena je poslušnost Bogu i poslušnost i poštivanje djece prema roditeljima. To je ta životna mudrost koja govori o tome kako provoditi sretan život. No, često su danas i sami roditelji krivi što djeca ne nauče suštinu ove zapovijedi. Prečesto se zna dogoditi da se djeci previše ugađa te ona kasnije misle kako moraju baš sve imati i opet na kraju nisu zadovoljna. Istina je da i današnje društvo pridonosi tome. No baš je zato potrebno uzeti ozbiljno k srcu one riječi apostola Pavla iz drugog čitanja gdje nas on poziva da se zaodjenemo – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost… Eto, to bi, da tako kažem, trebao biti naš nakit, naša moda i onaj prepoznatljivi «look» naše djece i mladih. Poziv je to svakome od nas da omogućujemo i pridonosimo ovakvom ozračju u svojim obiteljima. Neka nas uvijek resi milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost, a povrh svega ljubav. To su odlike Isusova srca.Na taj način Isus će doista biti u središtu naših obitelji, a one će postati rasadnici topline, dobrote i radosti. Tako ćemo moći i kao pojedinci, zaogrnuti ovim krepostima i vjerni Gospodinu, unositi u ovaj često, hladni svijet, onu Kristovu ljubav, tu svezu savršenstva i preobražavati društvo u kojem živimo. A upravo to je nasušno potrebno današnjem vremenu. Neka nam svima u tome pomogne zagovor BDM i sv. Josipa, a u svemu neka nas prati milost i blagoslov našeg Spasitelja Isusa Krista.