Uz božićna liturgijska čitanja, razmišlja pater Krešimir Djaković

Poštovana braćo i sestre, i ove godine imamo milost slaviti najradosniji blagdan naše vjere, blagdan rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Slavimo rođenje Onoga koga su stoljećima iščekivale mnoge generacije da će doći i donijeti im oslobođenje.
Proroci su navijestili njegov dolazak nekoliko stoljeća prije i mjesto njegova rođenja u malenom i neznatnom gradiću Betlehemu. Ono što je Bog po prorocima navijestio i obećao konačno se ispunilo prije više od dvije tisuće godina. Bog je uvijek vjeran u svojim obećanjima. Poslužio se ljudima, Marijom i Josipom, da bi po svome Sinu Isusu donio spasenje svemu svijetu.
Bog se poslužio i poganskim carem Augustom, koji naređuje popis pučanstva, da bi pokrenuo stanovništvo i među njima Mariju i Josipa kako bi se ispunilo proroštvo Mihejevo da će Spasitelj svijeta doći iz Betlehema. To je dokaz kako povijest spasenja vodi samo Bog. Sin Božji silazi s neba u ovu našu ljudsku stvarnost i postaje jedan od nas kako bi nas izmirio s Bogom, svojim Ocem, i premostio tu veliku provaliju koja je nastala kada je čovjek svojim grijesima povrijedio svoga Stvoritelja. Sin Božji se ponizio postavši čovjekom, i nama u svemu bio sličan osim u grijehu kako kaže sv. Pavao, da bi nas učinio dionicima neba i nebeskih dobara.
Evanđelist Sv. Luka nam zorno opisuje taj najveći događaj koji se zbio u ljudskoj povijesti. Josip i Marija kreću na daleki put kako bi izvršili naredbu cara Augusta. U svratištu nije bilo mjesta za Mariju i Josipa kako bi se Sin Božji mogao roditi na jednom prikladnom mjestu. Žitelji Betlehema nisu imali srca da bi primili Mariju i Josipa u svoj dom. Isus, Sin Božji rađa se kao najveći siromah u hladnoj i priprostoj štalici, ali okružen ljubavlju Marije i Josipa. Veliki i silni Bog, radi nas postaje malo bespomoćno i siromašno dijete, da bi mi postali u njemu djeca Božja.
Rođenje Isusovo se zbilo po noći, u tišini i miru, daleko od galame i buke. Sva velika Božja djela se događaju na sličan način. Tu najradosniju vijest o rođenu Spasitelja priopćili su uz pjesmu anđeli jednostavnim i priprostim pastirima koji su je bili spremni primiti. Anđeli je nisu objavili pismoznancima, književnicima i farizejima koji su bili oholi i puni sebe, a znali su proučavajući pisma i proroke gdje se to treba dogoditi, ali se nisu pokrenuli i otišli do Betlehema vidjeti Novorođenoga Kralja, Spasitelja svijeta. Braćo i sestre budimo i mi slični pastirima, jednostavni i maleni pred Bogom i spremni prihvatiti njegove silne darove. Poput pastira poklonimo se malenome Isusu našem Spasitelju i darujmo mu ono što će mu biti najdraže, a to su naša čista srca. Dopustimo Isusu da se ovoga Božića rodi u našem srcu, nastani se u njemu i daruje nam svoj mir, radost i spasenje.
Ovih dana slušamo kako nas zasipaju vijestima s televizije i govore o tome da je Božić blagdan darivanja i da će ovih predblagdanskih dana mnogi pohrliti u velike trgovačke lance i potrošiti silne novce za božićne darove. Nude se i razni popusti samo da se privuče što više kupaca. Mnogi su Božić pretvorili u dane užitka i potrošačke groznice, a glavna poruka i smisao Božića je pao u drugi plan. Braćo i sestre, ne dajmo se zavesti, nego se duhovno pripremimo za božićne blagdane. Dopustimo da nas zahvati mir i radost koje nam daruje naš Spasitelj i to što ćemo sami doživjeti nastojimo podijeliti s drugima. Rođenjem Isusovim i mi smo postali miljenici Božji. Velika je to milost i dar da smo postali baštinici neba i nebeskih dobara. Trudimo se da uvijek budemo ljudi dobre volje i Božji miljenici koji će radosnu vijest širiti svuda oko sebe. Braćo i sestre činimo dobro svima, a osobito najpotrebnijima među nama. Za to nam može poslužiti i ovaj primjer koji se dogodio za vrijeme Drugoga svjetskoga rata u jednom malom gradiću u Bavarskoj, u Njemačkoj.
U tom gradiću živjela je jedna mlada obitelj. On je bio pozvan na bojište u rat, a žena je trudna ostala doma. Nakon nekoliko mjeseci stigla je tužna vijest da je mladi čovjek poginuo. Žena je nekoliko dana prije Božića rodila sinčića, ali je u porodu umrla. Ni jedno ni drugo nisu imali rodbine koja bi se brinula za dijete. Župnik je po mjestu tražio obitelj koja bi prihvatila dijete i brinula se za njega, ali nažalost svi njegovi napori bili su bezuspješni. Bio je tako žalostan i nije mogao vjerovati da njegovi župljani nemaju srca kako bi prihvatili to malo siroče. Došao je Badnjak i počela je ponoćka. Župnik je počeo propovijed, a još na početku svečane ponoćke ljudi su čuli da nešto šuška u jaslicama. U vrijeme propovijedi dok je župnik govorio o Isusu kojega u Betlehemu nisu prihvatili odjedanput je siroti mališan, kojega je župnik stavio prije mise u jaslice, glasno zaplakao. Župnik je uzviknuo kako je to siroto dijete slično Isusu, jer se nitko nije našao da ga prihvati u svoj dom. U crkvi su se mnogima orosile oči suzama. Kada je završila ponoćka tridesetak žena je pred crkvom čekalo tražeći od župnika da im povjeri mališana kako bi ga posvojile. Župnik se čudio da prije Badnjaka nije mogao nikoga naći da primi ovo dijete, a sada se otimaju za njega. Braćo i sestre, trudimo se biti dobri ljudi i kršćani ne samo u vrijeme velikih blagdana nego cijeloga života čineći dobro svima, a osobito najpotrebnijima među nama. U tom duhu svima vama poštovani slušatelji želim čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2008. godinu u moje ime i mojih vjernih suradnika Ariane Anić i Marka Latinčića. Neka vas dobri Spasitelj obdari obiljem svojih darova.