Iz Crkve u svijetu

Električna energija i voda za one koji ih nikada nisu imali, te bolnica za one koji nisu znali što znači pravo na zdravlje – to su posljednji ciljevi koje je postiglo djelo Chiare Castellani, misionarke laikinje, liječnice i voditeljice bolnice u biskupiji Kenge u Demokratskoj Republici Kongo. Odmah nakon što je na Katoličkome sveučilištu u Rimu diplomirala medicinu, Chiara je kao dragovoljka otišla u zemlje Trećega svijeta, kako bi ponijela nadu najsiromašnijima među siromašnima. To je djelo hrabro nastavila i kada joj je, prije 15 godina, amputirana jedna ruka.
Govoreći o svojemu iskustvu u razgovoru za našu radio postaju, a u prigodi XXII. međunarodnog susreta Talijanske udruge prijatelja Raoula Follereaua, održanoga početkom prosinca u Rimu, Chiara Castellani je prije svega istaknula kako je, obzirom na povijest Konga, na trgovinu robljem, belgijski kolonijalizam koji je bio vrlo težak, na Mobutuovu diktaturu, ta zemlja jako trpjela zbog politike koja je značila nasilje, nepravdu i zloporabu vlasti. To je, nažalost, bila i povijest mojih šesnaest godina provedenih u Kongu, - kazala je - tijekom kojih sam, međutim, radila zajedno s ljudima, s narodom koji nikako nije nasilan u svojim uvjerenjima, i koji je jako žedan mira i želje za izgradnjom vlastite budućnosti, počevši od mira. Osvrnuvši se potom na ostvareno, kao i na predviđene projekte, Chiara je napomenula kako je dovođenjem električne energije i vode proradila bolnica na koju se oslanja gotovo 140.000 stanovnika okolnoga područja. Sada bi trebao proraditi cijeli zdravstveni sustav, a to znači da će trebati ulagati poglavito u ljudske snage, jer najljepši projekt koji imamo jest škola za bolničare. To je vrlo bitno, jer ulagati u ljudsku snagu znači ulagati u budućnost – naglasila je Chiara Castellani.
Sposobnost slušanja u sukobima, zalaganje i pozornost za pravednu raspodjelu Zemljinih dobara, blizina prema siromašnima, te sposobnost praštanja – glavne su teme koje će biti u središtu tradicionalnoga europskog susreta mladih koji će se, na poticaj ekumenske zajednice iz Taizèa, održati u Ženevi od 28. prosinca do 1. siječnja 2008. godine. Po dolasku u Ženevu, mladi će dobiti pismo priora, brata Aloisa, koje je napisao na susretu s latinskoameričkom mladeži u Boliviji. U dokumentu su postavljena četiri pitanja o praštanju i slušanju, koja će biti polazište za razmjene iskustava i razgovore. Za organizaciju susreta zajednički su se pobrinule katoličke i protestantske Crkve u Švicarskoj.