Pogled na događaje koji su u proteklih dvanaest mjeseci oblikovali još jednu godinu
povijesti za Crkvu i njezino poslanje u svijetu, nasuprot „pritiska“ ideologijâ i
sekularizacije – to je bila bit opširnoga govora pape Benedikta XVI. koji je upravio
Rimskoj kuriji u prigodi tradicionalne audijencije održane radi razmjene božićnih
čestitki. „Evo, ja sam s vama u sve dane sve do svršetka svijeta“, Kristovo je obećanje
koje je – prema Papinim riječima – jedan dio čovječanstva zaboravio. Uklonio ga je
daleko od vlastite savjesti, dopuštajući da ga privuku sekularizirane snage i „ideološke
pretpostavke“ koje Božju nazočnost u čovjeku i svijetu žele zamijeniti samo „racionalnošću“.
Predstavljajući svakodnevni apostolski „napor“ Crkve u suprotstavljanju tim zastranjenjima,
kao i radost koja ga prati, Sveti se Otac prisjetio događaja i iskustva iz cijele
2007. godine: od putovanja u Brazil i Austriju, preko pisma Crkvi u Kini do odgovora
muslimanskim vođama. Prisjetivši se večeri provedene s mladim Brazilcima na stadionu
u Sao Paolu, tijekom apostolskoga pohoda Brazilu, Papa je napomenuo kako ima masovnih
događaja koji djeluju samo kao samopotvrđivanje; na njima dopuštamo da nas obuzme
zanos ritma i zvukova, tako da u konačnici radost izvlačimo samo iz sebe samih. Tamo
nam se, međutim, otvorila sama duša; duboko zajedništvo do kojega je one večeri spontano
došlo među nama, u tome što smo bili jedni s drugima, dovelo je do toga da smo bili
jedni za druge. Nije to bio bijeg pred svakodnevnim životom, nego se pretvorio u snagu
za prihvaćanje života na novi način – istaknuo je Sveti Otac. U tome je kršćanska
„različitost“. Mnoštvo prožeto zanosom, koje – kako je rekao Papa – postaje živo iskustvo
zajedništva. Pohod Brazilu dao je duhovnoj osjetljivosti Svetoga Oca brojne poticaje
za razmišljanje. Tako je kanonizacija Freija Galvãoa postala znak svetosti koja ulazi
u povijest, a posjet „Farmi nade“, na kojoj je vraćen osmjeh na lica bivših robova
droge koji su ponovno pronašli dostojanstvo, odraz je božanske ljepote koja blista
u prirodi koja nas okružuje. Moramo štititi stvoreno ne samo u vidiku vlastite koristi,
nego i poradi same prirode kao Stvoriteljeve poruke i, dara ljepote, koji je obećanje
i nada. Čovjeku je potrebno nadnaravno. Samo Bog je dostatan, rekla je Terezija Avilska.
Ako nema Njega, čovjek tada mora nastojati sam nadvladati granice svijeta, i otvoriti
pred sobom beskonačni prostor za koji je stvoren. Tada droga za njega postaje gotovo
potreba. Ali, on ubrzo otkrije da je ta beskrajnost prividna; moglo bi se reći da
se to đavao ruga čovjeku – napomenuo je Papa. Spomenuvši nadalje susret s brazilskim
biskupima u katedrali u Sao Paolu i otvorenje konferencije u Aparecidi, Sveti je Otac
još jednom istaknuo glavna načela svojega nauka: svijetu su potrebne istina i ljubav,
ali ne kao apstraktna iskazivanja, nego kao plod živoga susreta s Kristom. Krista
se ne može poznavati samo teoretski. (…) Kateheza ne može nikako biti samo intelektualno
poučavanje, ona treba postati i vježbanje u zajedništvu života s Kristom, vježbanje
u poniznosti, pravednosti i ljubavi – istaknuo je Papa. Ako je za kršćanina ključna
riječ „život“, odnosno susret s Isusom koji preoblikuje život i otvara za istinu,
ljubav i za poziv nade koja iz nje proizlazi, taj se život ne može zadržati samo za
sebe, nego ga valja naviještati. A tome se Crkva posvećuje s puno energije jer se
– poput svetoga Pavla – osjeća prisiljena propovijedati Evanđelje. Doista, koliko
je važno da se u čovječanstvo stječu snage pomirenja, snage mira, ljubavi i pravednosti.
Koliko je važno da se u čovječanstvu, pred osjećajima i stvarnostima nasilja i nepravde
koje mu prijete, pobude i oživljuju suprotne snage! Upravo se to događa u kršćanskome
poslanju – napomenuo je Sveti Otac te primijetio da Crkva vjeruje i u suradnju sa
svim religijama kojima je na srcu promicanje mira u svijetu. Iskaz te obveze sadržan
je u odgovoru koji je Sveti Otac uputio skupini muslimanskih vođa. S radošću sam odgovorio
izražavajući svoje uvjereno prianjanje uz te plemenite nakane, ističući istovremeno
hitno složno zalaganje za zaštitu vrednota uzajamnoga poštovanja, dijaloga i suradnje.
Zajedničko priznavanje postojanja jedinoga Boga, brižljivoga Stvoritelja i općega
Suca, pretpostavka je za zajedničko djelovanje radi obrane istinskoga poštovanja dostojanstva
svake ljudske osobe u izgradnji pravednijega i solidarnijega društva – istaknuo je
Sveti Otac, a potom se osvrnuo na pismo upućeno katolicima u Kini. Upozorio sam na
neke smjernice kako bi se suočilo s osjetljivim i slojevitim problemima života Crkve
u Kini, te kako bi oni bili riješeni u duhu zajedništva i istine – kazao je Papa te
dodao da je tom prigodom izrazio i raspoloživost Svete Stolice za miran i konstruktivan
dijalog s civilnim vlastima, u svrhu pronalaženja rješenja za probleme koji se odnose
na katoličku zajednicu. Sveti se Otac potom prisjetio i svojega pohoda Austriji,
susreta s mladima u Loretu, kao i posjeta Napulju, te na koncu istaknuo kako se ne
treba zavaravati: problemi koje postavlja sekularizam našega vremena i pritisak ideoloških
predpostavki kojima teži sekularistička svijest, nisu mali. Mi to znamo i poznamo
napor borbe koja nam se nameće u ovo doba. Ali, isto tako znamo da Gospodin održava
svoje obećanje: 'Eto, ja sam s vama u sve dane, sve do svršetka svijeta' – kazao je
na koncu Sveti Otac.