2007-12-21 18:33:06

Sveti Otac čestitao Rimskoj kuriji


Pogled na događaje koji su u proteklih dvanaest mjeseci oblikovali još jednu godinu povijesti za Crkvu i njezino poslanje u svijetu, nasuprot „pritiska“ ideologijâ i sekularizacije – to je bila bit opširnoga govora pape Benedikta XVI. koji je upravio Rimskoj kuriji u prigodi tradicionalne audijencije održane radi razmjene božićnih čestitki. „Evo, ja sam s vama u sve dane sve do svršetka svijeta“, Kristovo je obećanje koje je – prema Papinim riječima – jedan dio čovječanstva zaboravio. Uklonio ga je daleko od vlastite savjesti, dopuštajući da ga privuku sekularizirane snage i „ideološke pretpostavke“ koje Božju nazočnost u čovjeku i svijetu žele zamijeniti samo „racionalnošću“. Predstavljajući svakodnevni apostolski „napor“ Crkve u suprotstavljanju tim zastranjenjima, kao i radost koja ga prati, Sveti se Otac prisjetio događaja i iskustva iz cijele 2007. godine: od putovanja u Brazil i Austriju, preko pisma Crkvi u Kini do odgovora muslimanskim vođama.
Prisjetivši se večeri provedene s mladim Brazilcima na stadionu u Sao Paolu, tijekom apostolskoga pohoda Brazilu, Papa je napomenuo kako ima masovnih događaja koji djeluju samo kao samopotvrđivanje; na njima dopuštamo da nas obuzme zanos ritma i zvukova, tako da u konačnici radost izvlačimo samo iz sebe samih. Tamo nam se, međutim, otvorila sama duša; duboko zajedništvo do kojega je one večeri spontano došlo među nama, u tome što smo bili jedni s drugima, dovelo je do toga da smo bili jedni za druge. Nije to bio bijeg pred svakodnevnim životom, nego se pretvorio u snagu za prihvaćanje života na novi način – istaknuo je Sveti Otac. U tome je kršćanska „različitost“. Mnoštvo prožeto zanosom, koje – kako je rekao Papa – postaje živo iskustvo zajedništva.
Pohod Brazilu dao je duhovnoj osjetljivosti Svetoga Oca brojne poticaje za razmišljanje. Tako je kanonizacija Freija Galvãoa postala znak svetosti koja ulazi u povijest, a posjet „Farmi nade“, na kojoj je vraćen osmjeh na lica bivših robova droge koji su ponovno pronašli dostojanstvo, odraz je božanske ljepote koja blista u prirodi koja nas okružuje. Moramo štititi stvoreno ne samo u vidiku vlastite koristi, nego i poradi same prirode kao Stvoriteljeve poruke i, dara ljepote, koji je obećanje i nada. Čovjeku je potrebno nadnaravno. Samo Bog je dostatan, rekla je Terezija Avilska. Ako nema Njega, čovjek tada mora nastojati sam nadvladati granice svijeta, i otvoriti pred sobom beskonačni prostor za koji je stvoren. Tada droga za njega postaje gotovo potreba. Ali, on ubrzo otkrije da je ta beskrajnost prividna; moglo bi se reći da se to đavao ruga čovjeku – napomenuo je Papa.
Spomenuvši nadalje susret s brazilskim biskupima u katedrali u Sao Paolu i otvorenje konferencije u Aparecidi, Sveti je Otac još jednom istaknuo glavna načela svojega nauka: svijetu su potrebne istina i ljubav, ali ne kao apstraktna iskazivanja, nego kao plod živoga susreta s Kristom. Krista se ne može poznavati samo teoretski. (…) Kateheza ne može nikako biti samo intelektualno poučavanje, ona treba postati i vježbanje u zajedništvu života s Kristom, vježbanje u poniznosti, pravednosti i ljubavi – istaknuo je Papa. Ako je za kršćanina ključna riječ „život“, odnosno susret s Isusom koji preoblikuje život i otvara za istinu, ljubav i za poziv nade koja iz nje proizlazi, taj se život ne može zadržati samo za sebe, nego ga valja naviještati. A tome se Crkva posvećuje s puno energije jer se – poput svetoga Pavla – osjeća prisiljena propovijedati Evanđelje. Doista, koliko je važno da se u čovječanstvo stječu snage pomirenja, snage mira, ljubavi i pravednosti. Koliko je važno da se u čovječanstvu, pred osjećajima i stvarnostima nasilja i nepravde koje mu prijete, pobude i oživljuju suprotne snage! Upravo se to događa u kršćanskome poslanju – napomenuo je Sveti Otac te primijetio da Crkva vjeruje i u suradnju sa svim religijama kojima je na srcu promicanje mira u svijetu.
Iskaz te obveze sadržan je u odgovoru koji je Sveti Otac uputio skupini muslimanskih vođa. S radošću sam odgovorio izražavajući svoje uvjereno prianjanje uz te plemenite nakane, ističući istovremeno hitno složno zalaganje za zaštitu vrednota uzajamnoga poštovanja, dijaloga i suradnje. Zajedničko priznavanje postojanja jedinoga Boga, brižljivoga Stvoritelja i općega Suca, pretpostavka je za zajedničko djelovanje radi obrane istinskoga poštovanja dostojanstva svake ljudske osobe u izgradnji pravednijega i solidarnijega društva – istaknuo je Sveti Otac, a potom se osvrnuo na pismo upućeno katolicima u Kini. Upozorio sam na neke smjernice kako bi se suočilo s osjetljivim i slojevitim problemima života Crkve u Kini, te kako bi oni bili riješeni u duhu zajedništva i istine – kazao je Papa te dodao da je tom prigodom izrazio i raspoloživost Svete Stolice za miran i konstruktivan dijalog s civilnim vlastima, u svrhu pronalaženja rješenja za probleme koji se odnose na katoličku zajednicu.
Sveti se Otac potom prisjetio i svojega pohoda Austriji, susreta s mladima u Loretu, kao i posjeta Napulju, te na koncu istaknuo kako se ne treba zavaravati: problemi koje postavlja sekularizam našega vremena i pritisak ideoloških predpostavki kojima teži sekularistička svijest, nisu mali. Mi to znamo i poznamo napor borbe koja nam se nameće u ovo doba. Ali, isto tako znamo da Gospodin održava svoje obećanje: 'Eto, ja sam s vama u sve dane, sve do svršetka svijeta' – kazao je na koncu Sveti Otac.







All the contents on this site are copyrighted ©.