U tjedan dana nakon objavljivanja Papine enciklike „U nadi spašeni“ prodano je više od milijun primjeraka – priopćeno je iz Vatikanske izdavačke knjižare

U tjedan dana nakon objavljivanja Papine enciklike „U nadi spašeni“ prodano je više od milijun primjeraka – priopćeno je iz Vatikanske izdavačke knjižare. Dokument je namijenjen svima jer govori o nadi čovještva u vječnome traganju za srećom: čini se da ljudi ne žele vječni život jer ih više privlači sadašnjost. To je posebice naglašeno kod današnje mladeži, poglavito u razvijenome svijetu.
Govoreći o mladima u razgovoru za našu radio postaju biskup Domenico Sigalini, duhovni asistent Katoličke akcije, rekao je kako mu se čini da Papin govor veoma pogađa u dva smjera, a prvi je sadašnje vrijeme. Zašto mi s teškoćom - pita Papa – mislimo na vječnost? Zato jer mislimo da je budućnost koju nam obećava Bog produživanje sadašnjosti, monotono brojanje beskrajnih dana, a budući da su naši beskrajni dani ponekad prepuni patnje ne želimo vječnost s vremenskom kategorijom, poput sata čije se kazaljke nikad ne zaustavljaju. Valja učiniti kvalitativni skok, a vjerujem da su mladi u svojim predviđanjima veoma raspoloženi za takav skok – rekao je biskup.
Na upit kako pomoći mladima da prihvate encikliku, rekao je kako je veoma važno rabiti iste kategorije kojima se služi Papa: jasne i racionalne koje pojašnjavaju iskustvo jer mladi rastući hrane se nadom. To su male nade ali ih apsolutno ne treba podcijeniti: to je radost prijateljstva, očekivanje nečega što će ih razveseliti, stjecanje neovisnosti u kojoj se krije velika nada. Problem je dakle kako im pomoći, odgojiti ih da pomoću malih shvate veliku nadu koju uvijek valja tražiti. To je Papina ponuda svima, a mladi to instinktivno osjete. Već su se i previše navikli na svakodnevicu. Smeta im kada ih se upozorava kako moraju s nogama biti na zemlji. Oni se bune protiv toga, ne žele sigurnosti koje pruža ovaj svijet. Iako postoji opasnost od života u oblacima, neprihvaćanjem činjeničnoga stanja očituju traženje nade – istaknuo je biskup Sigalini.
Na primjedbu kako Papa tvrdi da kršćanska nada mijenja život, kazao je kako Sveti Otac veoma uvjerljivo to dokazuje primjerom ropkinje Bakhite, koja se, kad je shvatila da ima Poglavara, to jest Boga, odmah oslobodila svih patnji koje su joj zadavali zemaljski gospodari. Koliko poznajem mlade, čini mi se da su raspoloženi sa svima dijeliti nadu, a to je pozitivna strana kršćanske nade koju dosada nismo dovoljno isticali, jer smo nadu shvaćali samo kao osobno ostvarenje: u miru sam s Bogom, zauzet sam samim sobom. Naprotiv, Sveti Otac uporno tvrdi: Prijateljstvo, zajedništvo s drugima, održavanje odnosa život čine lijepim, u tome je kršćanska nada, a budućnost koju nudi kršćanstvo i Evanđelje ne umanjuju ničiju sposobnost otvaranja prema drugima – zaključio je biskup Sigalini.