Obljetnica Tuđmanova preminuća

Posjet Vatikanu 28. listopada 1999. godine bio je posljednji državnički posjet prvoga hrvatskoga predsjednika dr. F. Tuđmana, a govor što ga je tom prigodom izrekao bio je njegov posljednji nastup u javnosti. Četrdeset dana nakon toga, 10. prosinca 1999. godine preminuo je. Govor se smatra njegovom duhovnom oporukom. Uredništvo hrvatskoga programa Radio Vatikana emitiranjem ulomaka iz spomenutoga govora pridružuje se svima koji čuvaju uspomenu na pokojnoga Predsjednika kojemu mi, hrvatski narod, puno dugujemo.
Na otvaranju izložbe „Hrvati – Kršćanstvo, Kultura, Umjetnost“ u Vatikanskim muzejima, u dvorani pape Siksta V. koji je utemeljio Kaptol i Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rimu, pokojni predsjednik je između ostaloga rekao: Ovo je vrijeme osvita Velikoga jubileja – Svete godine 2000., kada u zalasku stoljeća možemo točnije utvrditi doseg ostvarenoga, kada možemo bolje prepoznati smisao zbivanja koja su prethodila i, možda, jasnije predvidjeti smjer onih koja će se dogoditi. Za nas Hrvate, pak, ovo je vrijeme dovršetka duge prošlosti pune napora, žrtava i odanosti okrunjenih 13. siječnja 1992. godine kada je Vatikan bio među prvima koji su priznali samostalnu hrvatsku državu, demokratsku Republiku Hrvatsku. Govoreći o povijesnim odnosima Vatikan s Hrvatskim narodom istaknuo je kako je papa Ivan X., uspostavljajući jedinstvenu crkvenu hijerarhiju, postavio temelje za rast hrvatskoga naroda onakvog kakav je danas – nikad zatvoren u sebe, na razmeđu dviju europskih ekumena, dviju kultura i civilizacija, ujedno most i razdjelnica, ali uvijek unutar Zapada i nikad izvan njega. Umjetnička djela, knjige, povijesni dokumenti i spomenici koji su ovdje izloženi, nama ne mogu biti dragocjeniji nego što jesu kao znamen duhovnog, nacionalnog i kulturnog identiteta hrvatskoga naroda. Njima se potvrđuje uklopljenost hrvatskoga naroda u kontinuitet antičke kulture i latinske tradicije zatečene u njegovoj čarobnoj domovini između Podunavlja i Jadrana – kazao je tada pokojni predsjednik Tuđman.
Ova velebna izložba kojom se Hrvatska pokazuje svijetu ne samo da se održava u svome prirodnom ambijentu – Vatikanu, već je i kruna odličnih odnosa i razumijevanja koje povezuje Hrvatsku i Katoličku crkvu. Te odlične odnose i trajne povijesne veze hrvatskoga naroda sa Svetom Stolicom, na osobit je način potvrdio Sveti Otac Ivan Pavao II. time što je u četiri godine dvaput posjetio Republiku Hrvatsku. Čuvat ćemo te pohode u trajnome sjećanju – rekao je pokojni predsjednik.
Govoreći o povijesti hrvatskoga naroda rekao je: Mnogi još ne znaju, ili zaboravljaju, da je hrvatski narod jedan od najstarijih europskih naroda, da je od svih slavenskih naroda prvi primio kršćanstvo, da je stoljećima stajao na kormilu katoličanstva i svoje opstojnosti. Zaboravljaju da je, zajedno s drugim narodima, dao Europi dio svoga identiteta i pridonio obrani kršćanstva (Antemurale Christitianitatis) i razvitku današnje zapadne civilizacije. Zaboravljaju, ili svjesno iskrivljuju, onaj dio novije povijesne zbilje koja svjedoči o duboko ukorijenjenim civilizacijskim dostignućima i demokratskim stremljenima hrvatskoga naroda... Stoga ova izložba ima posebnu vrijednost. Hrvatska i Hrvati svjedoče o svojoj povijesti i navješćuju svoju budućnost. Povijest dokazuje vjernost Hrvata moralnim načelima katoličke vjere i zakonima Crkve, a budućnost čvrsto jamči da će, u krvi stvorena hrvatska država, ne samo opstati već se i razvijati u zajednici s onim zemljama s kojima tvori i dijeli zajedničke civilizacijske vrednote. Želio bih da svi ponesu sa sobom sliku o burnoj, ali i ponosnoj hrvatskoj povijesti, njenoj bogatoj baštini i visokoj umjetničkoj razini hrvatskih stvaratelja. A nadasve čvrstu poruku jedne države i naroda koji želi dalje izgrađivati svoju porušenu zemlju nakon okrutnoga i nametnutog rata i stvarati uvjete za boljitak svih njenih građana. A tko je bolje mogao izreći takvo uvjerenje i dati nam ohrabrenje, od samoga Svetoga Oca kada je, odlazeći iz Hrvatske, rekao: „Mnogo je učinjeno i vide se plodovi. Nikoga ne smiju obeshrabriti preostale teškoće. Neka Bog udijeli Hrvatskoj mir, slogu i ustrajnost u zauzimanju za opće dobro.“