Ljudska prava i povijesni kontekst

Danas započinje kampanja Ujedinjenih naroda za obilježavanje 60. obljetnice Opće povelje o ljudskim pravima, usvojene 10. prosinca 1948. godine. Razne će priredbe tijekom 2008. godine obilježiti šezdeset godina Povelje koja sadržava niz temeljnih sloboda. Valja podsjetiti kako je bio mukotrpan put konačnoga teksta, brojni su se naime suprotstavljali priznavanju općih prava, valjanih za sve ljude i sva vremena. Osvrnuvši se na nastajanje Opće povelje u razgovoru za našu radio postaju Francesco D'Agostino, predsjednik unije talijanskih katoličkih pravnika, rekao je kako su se poglavito predstavnici laičko-prosvjetiteljske kulture protivili usvajanju Povelje jer su smatrali da ne postoje opća prava, važeća za sve kulture i narode. Možemo naprotiv reći da ih je povijest, nakon toliko desetljeća, opovrgnula. Temeljna ljudska prava postala su jedno od rijetkih uporišta koja na okupu drže čovječanstvo. Kad ne bi bilo Opće povelje o pravima čovjeka, svijet bi danas zaista bio puno svadljiviji i nasilniji – istaknuo je prof. D'Agostino.
Na upit kakvo je stanje ljudskih prava u svijetu, rekao je da ima anarhističkih tumačenja koje su u raspravu o ljudskim pravima unijela temu pobačaja kao neprijepornoga prava žena, takozvana reproduktivna prava i prava „roda“. Postoje dakle brojne sjene, ali valja priznati da su svjetla puno značajnija od tamnih strana – rekao je profesor. Na novinarov upit raste li ljudsko pravo zajedno s čovjekom, rekao je kako sveti Toma kaže da je naravno pravo promjenljivo, odnosno raste u povijesti. Danas nam neke društvene prakse, inače u prošlosti dopuštane, poput ropstva, izgledaju očito kršenje temeljnih ljudskih prava. Možda će se sutra neke od danas podnošenih smatrati suprotne ljudskim pravima, poput nekih manipulacija okolišem – istaknuo je prof. D'Agostino.
Na upit postoji li kriterij za ispravno određivanje „ljudskoga prava“, kazao je kako se ljudsko pravo odnosi na dobro svih ljudi, a ne samo jednoga dijela. Ljudsko je pravo također ono što sve kulture, a ne samo zapadna industrijalizirana kultura, smatraju bitnim. Ako je istina da su svi ljudi braća, jer su djeca jedinoga i istoga Boga, onda je jasno da svi ljudi imaju ista prava – ustvrdio je profesor i dodao kako su prava na hranu i zdravlje primarna prava. Ona su na Zapadu prikladno jamčena, ali nisu u brojnim zemljama u razvoju. Općenito govoreći rekao bih da je obrana prava na život, u svim njegovim dimenzijama, ima neupitno prvenstvo. Razumije se da se braneći pravo na život brani pravednost, mir i poglavito budućnost – zaključio je profesor D'Agostino.