Uz liturgijska čitanja Druge nedjelje Došašća razmišlja fra Miljenko Hontić

Nakon što su nas liturgijska čitanja prve nedjelje Došašća potakla na razmišljanje o budnosti i pažnji glede smisla i cilja našeg života, na ovu drugu nedjelju možemo razabrati jedan jasan poziv na obraćenje. Drugim riječima, želi nam se dati jedan konkretni recept ostvarivanja i realizacije našeg smisla života. Obraćenje u hebrejskom (šub) znači povratak Bogu, u grčkom (metanoia), znači promjenu mišljenja, mentaliteta. U oba je značenja naglašena promjena smjera, napuštajući grešna lutanja krivudavim putovima. Bit obraćenja je dakle, vratiti se Bogu, slušati i pokoravati se njegovu glasu, opsluživati njegov zakon. Iz toga pak proizlazi da je svaki izbor koji ne vodi k Bogu, grešan.
U Matejevom evanđeoskom odlomku, ove druge nedjelje Došašća, predstavljen nam je lik i djelo Ivana Krstitelja. Njegov govor je snažan i beskompromisan. Srž njegova propovijedanja je rečenica: Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko! Što novoga primjećujemo u ovoj rečenici? Poznato je da su svi proroci pozivali na obraćenje, no Ivan Krstitelj naviješta hitnost obraćenja, jer već je prisutan Mesija koji će ostvariti kraljevstvo nebesko u svojoj osobi. Osim što Ivan inzistira na hitnosti obraćenja, isto toliko stavlja naglasak i na iskrenost obraćenja. Zato one farizeje i saduceje naziva «leglo gujinje», opominjući ih i prekoravajući zbog njihove površnosti i neispravnosti.
Što bi danas nama rekao Ivan Krstitelj? Što je s našim obraćenjem? Mislimo li možda i mi često kako nama to nije potrebno, jer se smatramo već obraćenima?!? Ne zaboravimo, da je obraćenje proces koji nikad ne prestaje! Koliko smo iskreni i marni oko mijenjanja sebe i svojih površnosti? Moramo priznati da je često toliko toga u našim životima što ne samo da ne vodi k Bogu, nego uopće nema veze s njime. Ivan je jasan kad kaže; svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Kakav rod mi donosimo u ovom današnjem svijetu u kojem živimo?
Čini mi se da sam jednom čuo interesantnu rečenicu, a ona glasi: svijet ne bi postao bolji kad bi svi postali kršćani, nego svijet bi postao bolji kad bi oni koji jesu kršćani bili doista pravi kršćani! Doista, zamislimo što bi se dogodilo kad bi svaki kršćanin ozbiljno prihvatio poziv na obraćenje. Vjerujem da bi se u svijetu moglo zapaziti kako se obistinjuju one Izaijine riječi iz prvog čitanja njegove mesijanske pjesme gdje se govori kako će vuk prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Drugim riječima, oni koji se obrate i prihvate Mesiju postaju sposobni nadvladati strasti koje ljude čine divljima, okrutnima i krvoločnima prema drugima te im daje snagu da se međusobno ljube kao braća.
Sam sadržaj obraćenja konkretizira nam apostol Pavao u svojoj poslanici Rimljanima, kad kaže: prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Da, prihvatiti druge kao Krist, to je naš kršćanski poziv! U ovoj riječi prigrliti ne govori se samo o prihvaćanju nego o prihvaćanju sa srdačnom ljubavlju. Krist je svoje djelo započeo u korist židovskog naroda, postao poslužitelj obrezanika, da ispuni obećanja dana ocima. No nije odbio ni pogane, da se i na njima pokaže neizmjerno Božje milosrđe. Taj Kristov primjer, koji prihvaća i spašava sve ljude, mora biti temelj bratskim odnosima među nama.
Iskoristimo stoga ovo vrijeme Došašća, koje zovemo milosnim vremenom, kao jedne prave duhovne vježbe u našoj svakodnevici. Neka nas u tome prati primjer i zagovor Bezgrešne Djevice Bogorodice, čiji blagdan danas slavimo da se uistinu obrati naše srce te bude sposobno ugostiti Krista. On će nas tad moći jačati i osposobljavati da se sve više suobličavamo i živimo njegovu novu zapovijed ljubavi, da ga prepoznajemo, prihvaćamo i služimo u našim bližnjima, posebno onima za koje mislimo da bi se najprije oni trebali promijeniti. Pokušajmo za promjenu to najprije učiniti mi! A onda će nam, On, Bog postojanosti i utjehe, kako kaže apostol Pavao, dati da međusobno budemo složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednog grla, slavimo Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.