Kardinal Arinze o Došašću

Danas započinje došašće, vrijeme iščekivanja i božićne pripreme. U razgovoru za našu radio postaju kardinal Francis Arinze, pročelnik Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, za naše je slušatelje govorio o značenju došašća. Došašće je vrijeme pripreme za svetkovinu rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Tijekom došašća razmišljamo o utjelovljenju Sina božjega, njegovome dolasku među ljude, sjećajući se prvoga Kristova dolaska duh se okreće prema drugom Kristovu dolasku na svršetku vremena, na svršetku svijeta. Došašće je prije svega priprava za Božić, započinje prvom Večernjom u subotu i završava se na Badnji dan. Tijekom došašća Crkva razmatra otajstvo Sina Božjega, koji po utjelovljenju ulazi u našu povijest, a iz ljubavi prema nama i poradi našega spasenja sišao je s nebesa. To je središte došašća, sve ostalo su pojedinosti – istaknuo je kardinal.
Na upit našega novinara što nam Crkva želi poručiti u došašću, kazao je kako Sin Božji poradi spasenja ljudskoga roda ulazi u ljudsku povijest, utjelovljuje se u krilu Blažene Djevice Marije, a Crkva svima predlaže proroka Izaiju, njegovo proroštvo o Djevici, koja će začeti i svima nama podariti sina, Otkupitelja. Sve je dakle usredotočeno na utjelovljenje. Malo pomalo kako se bliži Božić, već u božićnoj osmini, dakle od 17. prosinca, Liturgija sve više ističe utjelovljenje, poglavito u O-antifonama Večernjih: prvi dan „O mudrosti“; drugi „O Adonaju, svjetlo izraelskoga naroda; treći, O korijene Jesejev, ključu Davidov; O Istoče i sjaju vječnoga svjetla, kralju naroda“ i zaključuje „O Emanuele“. Sve je veoma rječito, a odnosi se na otajstvo utjelovljenja. Jasno je da je Blažena Djevica Marija neizostavna, dakle i marijanska je pobožnost sastavnica došašća. Kako bismo mogli imati Sina bez Majke? Ovo je dakle vrijeme veoma važno za sve nas, omogućava nam razmišljanja nad čitanjima i drugim liturgijskim tekstovima. Komu je moguće, bilo bi veoma važno sudjelovati u jutarnjoj i večernjoj molitvi Časoslova – rekao je kardinal.
Na primjedbu kako je došašće vrijeme iščekivanja i nade, rekao je da nas nada spašava. Sveti Otac nadu povezuje s vjerom. Pojam nade, utemeljene na vjeri, vodi nas u Novome zavjetu. Središte naše nade je Isus Krist, Spasitelj. Mi svoju nadu ne polažemo u neku ideju ili proglas, nego u Isusa Krista, a u Njemu sve dobiva značenje, dakle molitva, djelovanje, patnja i usmjerenost čitavoga kršćanskoga života prema svršetku, a Marija je zvijezda naše nade, ona nas vodi i uči kako se nadati. Lijepo je što Sveti Otac enciklikom o nadi započinje vrijeme došašća u nadi – zaključio je kardinal Arinze.