Danas započinje Došašće, razdoblje iščekivanja Gospodina i pripreme za svetkovinu Rođenja Krista Spasitelja

Danas započinje Došašće, razdoblje iščekivanja Gospodina i pripreme za svetkovinu Rođenja Krista Spasitelja. Početak toga, za kršćane snažnog vremena, papa Benedikt XVI. je označio predvodeći sinoć, u Bazilici svetoga Petra, Večernju Prve nedjelje Došašća. Osvrnuvši se u propovijedi na liturgijska čitanja, Sveti je Otac napomenuo kako cijela ova liturgija poziva na nadu, pokazujući na obzoru povijesti svjetlo Spasitelja koji dolazi. Ta se svjetlost već pokazala u punini vremena; zbog toga naša nada nije neutemeljena, nego se oslanja na događaj koji je smješten u povijesti, ali ju istovremeno i nadilazi, a taj je događaj Isus iz Nazareta.
Spomenuvši potom svoju drugu encikliku, koja je posvećena upravo nadi, Papa je istaknuo kako se istinska i sigurna nada temelji na vjeri u Boga-Ljubav, milosrdnoga Oca, koji je toliko ljubio svijet da je dao svojega jedinorođenog Sina. Došašće je stoga povoljno vrijeme za ponovno otkrivanje nade koja nije neodređena i prividna, nego sigurna i pouzdana, jer je – prema Papinim riječima – „usidrena“ u Kristu. Spomenuvši se potom riječi svetoga Pavla koji u Poslanici Efežanima piše kako su kršćani, prije nego što su prihvatili vjeru u Krista, bili „bez nade i bez Boga na ovome svijetu“. Taj izraz jako odgovara i poganstvu naših dana – primijetio je Papa te istaknuo kako ga možemo povezati posebice sa suvremenim nihilizmom, koji uništava nadu u ljudskome srcu, potičući ga na mišljenje kako u njemu i oko njega vlada ništavilo. U stvari, ako nedostaje Bog, nema ni nade – istaknuo je Sveti Otac.
Bog poznaje ljudsko srce. On zna da onaj koji ga odbacuje, nije upoznao njegovo pravo lice, te stoga ne prestaje kucati na naša vrata, poput poniznoga hodočasnika koji traži prihvat. Zbog toga Gospodin daje čovječanstvu novo vrijeme, kako bi svi uspjeli upoznati Ga! A to je i smisao nove liturgijske godine koja upravo započinje. Ona je dar Boga koji se želi ponovno objaviti u Kristovu otajstvu, putem Riječi i Sakramenata. (…) Bog nas voli i upravo zbog toga očekuje da Mu se vratimo, da otvorimo srce Njegovoj ljubavi, stavimo svoju ruku u Njegovu i sjetimo se da smo Njegova djeca. Što pokreće svijet, ako to nije pouzdanje koje Bog ima u čovjeka? – upitao se nadalje Sveti Otac te istaknuo kako je to pouzdanje koje se odražava u srcima malenih, poniznih, kada se kroz teškoće i napore svakoga dana trude na najbolji način učiniti ono malo dobra koje je, međutim, u Božjim očima veliko. Oni to čine u obitelji, na radnome mjestu, u školi i drugim društvenim sredinama. U ljudskome je srcu neizbrisivo upisana nada, jer je Bog, naš Otac, život – kazao je Sveti Otac te na koncu pozvao sve da se prepuste vodstvu Marije koja je u srcu i krilu nosila utjelovljenu Riječ.