Papina kateheza na općoj audijenciji - 28. studenoga 2007.

Danas je Sveti Otac održao generalnu audijenciju u dvorani Pavla VI. pred velikim mnoštvom hodočasnika i u nagovoru se osvrnuo na lik i djelo svetog Efrema Sirskoga.
Uspoređujući ga s Afraatom, o kojem smo govorili u prethodnoj katehezi, mnogo više podataka imamo o svetom Efremu Sircu, rođenom u Nisibi oko 306. godine u kršćanskoj obitelji. Efrem je najvažniji predstavnik kršćanstva sirskoga jezika. On je uspio na jedinstveni način pomiriti poziv teologa i pjesnika. Odgojen je i rastao je uz Jakova, biskupa Nisibija (303.-338.), a zajedno je s njime utemeljio teološku školu svoga grada. Nakon biskupskoga ređenja snažno je bio uključen u život mjesne kršćanske zajednice sve do 363. godine, kad je Nisibi pao u ruke Perzijanaca. Efrem je tada prešao u Edesu gdje je nastavio sa svojom propovjedničkom djelatnošću. Umro je u tome gradu 373. godine kao žrtva zaraze što ju je dobio brinući se za oboljele od kuge. Predaja kaže da je Efrem bio monah, no on je zapravo pripadao onoj skupini ljudi - muškaraca i žena - koji se, kako nekoć tako i danas, u potpunosti posvećuju Kristu u služenju crkvenoj zajednici, prihvaćajući djevičanstvo i siromaštvo rekao je papa Benedikt XVI.
Efrem je bez sumnje najveći među sirskim ocima i najznamenitiji pjesnik čitavog patrističkoga doba. Od njega nam je ostao zamjetan broj djela koja se mogu svrstati u četiri kategorije: djela pisana uobičajenom prozom (njegova polemička djela ili biblijska tumačenja); djela u pjesničkoj prozi; homilije u stihovima; i konačno himni koji su zasigurno i njegovo najopsežnije djelo. Riječ je o piscu koji je pod mnogim vidovima bio bogat i zanimljiv, no osobito se to odnosi na njegov teološki profil.
Efremov lik i danas je aktualan u životu raznih kršćanskih Crkava. Otkrivamo ga ponajprije kao teologa koji, polazeći od Svetoga pisma, poetski promišlja otajstvo otkupljenja čovjeka, što ga je izveo Krist, utjelovljena Riječ Božja. Njegovo je teološko razmišljanje izrečeno slikama i simbolima preuzetim iz prirode, iz svakidašnjeg života i iz Biblije. Poeziji i himnama za liturgijsku uporabu, Efrem ulijeva didaktički i katehetski karakter; riječ je o teološkim himnama prilagođenim za recitiranje i liturgijsko pjevanje. Efrem se služi ovim himnama prigodom liturgijskih slavlja u širenju nauka Crkve. Oni su se u to doba pokazali kao izuzetno učinkovito katehetsko sredstvo za kršćansku zajednicu istaknuo je Benedikt XVI.
Važno je Efremovo razmišljanje o Bogu stvoritelju: ništa u stvorenju nije izolirano, a svijet je, uz Sveto pismo, Božja Biblija. Koristeći se na pogrešan način svojom slobodom, čovjek izvrće poredak svemira. Za Efrema je važna uloga žene. Svijet u kojem on o tome govori uvijek je po tom pitanju pokazivao osjetljivost i poštovanje: Isusovo prebivanje u krilu Marijinu na osobit je način uzvisilo dostojanstvo žene. Za Efrema, kao što nema Otkupljenja bez Isusa, tako nema ni Utjelovljenja bez Marije. Božanska i ljudska dimenzija otajstva našega otkupljenja nalaze se već u Efremovim tekstovima; na poetski način i slikama koje su u temelju svetopisamskoga podrijetla, on priprema teološku podlogu, a u nekom smislu i sam teološki jezik velikih kristoloških definicija crkvenih koncila 5. stoljeća.
Efrem, kojega kršćanska predaja časti naslovom "harfe Duha Svetoga", ostao je đakonom svoje Crkve kroz cijeli svoj život. Bio je to odlučujući i simboličan izbor: bio je đakon, to jest poslužitelj, bilo u liturgijskom otajstvu, bilo, još korjenitije, u ljubavi prema Kristu kojega je na nedostižan način opjevao, bilo, u konačnici, i u ljubavi prema braći koje je rijetkom umješnošću uvodio u poznavanje božanske Objave zaključio je na kraju Sveti Otac.
Papa je na kraju uputio snažan apel za borbu protiv AIDS-a.
1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Duhom sam blizu svima koji pate zbog ove strašne bolesti kao i njihovim obiteljima, a posebice onima koji su izgubili nekog od svojih najbližih. Svima obećajem svoju molitvu.Želja mi je, usto, potaknuti sve osobe dobre volje da pojačaju napore na zaustavljanju širenja virusa HIV, da se suprotstave preziru kojem su često izloženi oni koji su zaraženi, te da se brinu za bolesne, posebno o onima koji su još djeca.
Na audijenciji je bila nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa pozdravio ovim riječima:
„Srdačno pozdravljam hrvatske hodočasnike, osobito vjernike iz Varaždina i Zagreba. Neka vas Duh Sveti vodi da sve više proničete otajstva vjere i u njoj svakodnevno pronalazite odgovor na najvažnija pitanja svoga života. Hvaljen Isus i Marija.“Donosimo dojmove nekih hodočasnika sa susreta sa Svetim Ocem: