U okviru „Razgovora u Katedrali“ koje organizira Rimska biskupija, u dupkom punoj
bazilici svetoga Ivana Lateranskoga u Rimu održan je 13. studenoga očekivani susret
između bibličara nadbiskupa Gianfranca Ravasija, predsjednika Papinskoga povjerenstva
za kulturna dobra Crkve i Sakralnu arheologiju, i glavnoga urednika dnevnika 'Il Foglio'
Giuliana Ferrare o Papinoj knjizi „Isus iz Nazareta“. Knjiga je događaj u povijesti
modernoga svijeta – rekao je Ferrara. To je tekst – istaknuo je nadbiskup Ravasi –
koji osim povijesne rekonstrukcije zahtijeva priznavanje autentičnoga Kristova lica. Papina
knjiga „Isus iz Nazareta“ odlučno ulazi u profanu kulturu, predlažući metodu čitanja
Svetoga pisma plodonosnim povezivanjem vjere i razuma. Benedikt XVI. zna da razum
i vjera u svijetu žive odvojenim životom, ali zna također da suvremeni muškarci i
žene žive u sumraku racionalizma i noći relativizma i da se bune zbog pomanjkanja
svjetla. Upravo stoga – ustvrdio je novinar – Papin utjelovljeni Isus znakovit je
i za nevjernika. Pišući ovu knjigu Papa je morao srušiti neke dogme, to je sasvim
nešto drugo od ponovnoga dogmatiziranja Isusova lika. Benedikt XVI. je morao srušiti
neke laičke dogme: primjerice, dogmu koja Isusa prihvaća kao čovjeka a niječe mesijansku
mogućnost utjelovljenja; ili prihvatiti moralnu karizmu evanđelja, a nijekati njihovo
otajstvo, Uskrsnuće. Također, prihvatiti kršćansku povijest kao prošlost: kršćansku
povijest možemo promatrati samo u prošlosti a nijekati kršćansko pamćenje, a svjedočanstvo
se – to je ključna riječ čitavoga kršćanstva – odražava kao vječna sadašnjost. Vjerujem
da je to apsurdno, a čini mi se da tako misli i Papa, jer se ta povijest rađa iz pamćenja
– zaključio je Giuliano Ferrara. Prema mišljenju nadbiskupa Ravasija, temeljna
je obveza istinski upoznati Krista „ne samo utvrditi njegovo povijesno, dokumentarno
zauzimanje, nego i iznad svega pokušaj otkriti transcendentnu dimenziju Otajstva,
povjerenu drugim kanalima ljudske spoznaje, poput teologije i duhovnoga istraživanja“. Moramo
imati na umu, a to je izazov knjige, da mi tražimo povijesnoga Isusa, u traženju se
služimo povijesno-kritičkom metodom, raspoloživim sredstvima... ali na koncu ipak
nemamo stvarnoga Isusa. Potreban nam je drugi spoznajni kanal, put s drugim sredstvima
za otkrivanje stvarnoga Isusa, koji neće imati samo kostur dokazan povijeno-kritičkom
metodom; zašto se ne obratiti teologiji i mistici, shvaćenima u strogome smislu riječi?
– zapitao je nadbiskup.