Papa primio u audijenciju sudionike XXII. međunarodne konferencije o pastoralu bolesnih

Osnaženi svjedočanstvom pape Wojtyłe, hrabro branimo život i dostojanstvo ljudske osobe, poglavito starijih i bolesnih osoba – apel je pape Benedikta XVI. koji je uputio 17. studenog u govoru sudionicima XXII. međunarodne konferencije Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstva, održane na temu „Pastoral u skrbi za starije bolesnike“. Bio je to zaneseni govor posvećen zaštiti života, posebice kada ga odmakla dob i bolesti čine krhkijim; Sveti je Otac potaknuo znanstvenike i liječnike, kao i političare, da ne zaborave kako se iskušenje eutanazije pojavljuje kao jedan od simptoma kulture smrti, koji najviše zabrinjavaju, a koji se širi ponajviše u društvima u kojima vlada blagostanje. Koristeći se riječima Ivana Pavla II. iz enciklike 'Evangelium vitae“, papa Benedikt XVI. je dio svojega govora posvetio upravo primjeru koji je papa Wojtyła dao pred patnjom.
U više je prigoda moj poštovani predhodnik Ivan Pavao II., koji je posebice u bolesti dao primjerno svjedočanstvo vjere i hrabrosti, potaknuo znanstvenike i liječnike na zalaganje u istraživanjima u svrhu prevencije i liječenja bolesti vezanih za starenje, ali da pritom nikada ne popuste iskušenju kraćenja staroga i oboljeloga života, jer bi takva praksa u stvari bila oblik eutanazije – naglasio je Sveti Otac te dodao kako se ta obveza tiče i zdravstvenih djelatnika koji trebaju biti služitelji života u svim njegovim razdobljima, a posebice u onima obilježenima bolešću. Potrebno je opće zalaganje – naglasio je Papa – kako bi se ljudski život poštovao ne samo u katoličkim bolnicama, nego na svim mjestima gdje se liječi.
Zadržavši se posebice na skrbi za starije bolesnike, Sveti je Otac napomenuo da starost ima različita razdoblja, sa svijetlim i tamnim stranama koje postavljaju neka pitanja. Pitamo se ima li smisla život ljudskoga bića koje je sve slabije, jer je staro i bolesno. Pitamo se također treba li, kada bolest postane dramatična, prihvatiti eutanaziju kao oslobođenje, i ne nastaviti braniti život. To su pitanja koja kršćanin ne može zaobići. S tim se pitanjima treba suočiti onaj tko je pozvan pratiti starije bolesnike, posebice kada se čini da više nema mogućnosti za njihovo ozdravljenje – napomenuo je Sveti Otac. Današnji mentalitet djelotvornosti često teži marginalizaciji te naše braće i sestara koji trpe, gotovo kao da su oni samo 'teret' i 'problem' za društvo. Tko, međutim, ima osjećaj za ljudsko dostojanstvo zna da ih, naprotiv, treba poštovati i pomoći im dok se suočavaju s ozbiljnim teškoćama vezanima uz svoje stanje.
Opravdano je, kada je to potrebno, korištenje palijativnoga liječenja – kazao je nadalje Sveti Otac – Ono, iako ne može izliječiti, ipak može ublažiti patnje prouzrokovane bolešću. Pa ipak, osim neizbježnoga kliničkog liječenja, potrebno je pokazati konkretnu sposobnost za ljubav, jer bolesnima je potrebno razumijevanje, utjeha te stalno ohrabrenje i pratnja. Posebice starijim osobama valja pomoći svjesno i ljudski proći posljednji dio zemaljskoga života, te se mirno pripremiti za smrt koja je – to mi kršćani znamo – prijelaz u zagrljaj nebeskoga Oca, punoga nježnosti i milosrđa – rekao je Sveti Otac, a potom istaknuo ulogu obitelji u liječenju starijih osoba. Važno je da stariji bolesnici posljednji dio života provedu u svojemu domu i pripreme se za smrt u ozračju obiteljske topline. S druge pak strane, i onda kada je potreban smještaj u zdravstvenim ustanovama, pacijent mora ostati povezan sa svojom rodbinom. U najtežim trenucima – istaknuo je Papa – bolesnika treba ohrabriti da pronađe snage kako bi se sa svojom teškom kušnjom suočio u molitvi i uz utjehu sakramenata. Neka bolesnik bude okružen braćom – potaknuo je Sveti Otac te dodao kako je to, u stvari, pravi cilj pastoralne skrbi starijih osoba.
Istaknuvši nadalje da kršćaninu vjera u Krista prosvjetljava bolest, kao i sve druge događaje u životu, Papa je kazao kako je Isus, umirući na križu, ljudskoj patnji dao nadnaravnu vrednotu i značenje. Pred patnjom i bolešću, vjernici su pozvani ne izgubiti mir, jer ništa, pa ni smrt, ne može nas odvojiti od Kristove ljubavi. U Njemu i s Njime je moguće suočiti se i nadvladati svaku tjelesnu i duhovnu kušnju, i upravo u trenutku najveće slabosti, iskusiti plodove Otkupljenja. Gospodin preobražava život dajući spasenjski smisao bolesti i smrti – kazao je na koncu Sveti Otac.