Razgovor s novim urednikom Hrvatskoga programa Radio Vatikana

Mnogi od naših slušatelja primijetili su da je na čelo Hrvatskoga programa Radio Vatikana došao novi urednik, to su nam također i pismeno potvrdili. Kao što se događa u ovakvim slučajevima, zamolili smo o. Krešimira da se predstavi slušateljima našega radija, da nešto kaže o svome životnome putu i dosadašnjem radu u domovini.
Prošla su gotovo tri mjeseca od kako ste preuzeli dužnost glavnog i odgovornog urednika Hrvatskog programa Radio Vatikana. Možete li nam se na početku ovoga razgovora ukratko predstaviti?
P. Djaković: Rođen sam u brojnoj katoličkoj obitelji, kao peto od sedmoro djece, u Borovici kod Vareša u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu završio sam u Borovici i Varešu, a srednju elektrotehničku u Zagrebu.

Iz Vašeg odgovora da se zaključiti kako niste pohađali sjemenišnu gimnaziju. Zanima nas kako ste dospjeli u Isusovce?
P. Djaković: Isusovci su kroz punih trideset devet godina vodili župu Preobraženja Gospodnjega u Borovici i puno dobra učinili za to mjesto u duhovnom i materijalnom pogledu. Prije posljednjeg rata u Borovici je živjelo oko 1500 duša, a negdje oko 200 je živjelo i radilo u Zagrebu, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i drugim Zapadnim zemljama. Isusovci su nas Borovičane učili da se uvijek u svemu pouzdajemo u Božju pomoć i zaštitu i da se puno molimo. Kroz dugi niz godina, sve dok se nisu pojavili i nabavili prvi tv-prijamnici, po svim kućama se svaku večer molila krunica. U župnoj crkvi se redovito molilo za duhovna zvanja. Plod tih molitava su brojna svećenička i redovnička zvanja. Borovica je dala više od deset svećenika i oko trideset redovnica. Ima više obitelji iz kojih su po troje ili dvoje djece izabrali duhovni poziv. Moja starija sestra je redovnica kod Sestara Svetoga Križa. U vrijeme kada sam pohađao srednju školu stanovao sam u sjemeništu na Fratrovcu u Zagrebu kod isusovaca. Bila je tada jedna veća skupina onih koji nisu bili sjemeništarci, nego su išli u razne druge škole. Za svoje uzdržavanje nismo ništa plaćali, ali smo dali jedan mali doprinos pomažući u poslovima u kući, voćnjaku i vinogradu. Ja sam pomagao četiri godine časnom bratu u obrađivanju vinograda.
Svojim primjerom i pobožnim životom brat vinogradar Drago Ivasić me potaknuo da počnem ozbiljnije razmišljati o duhovnom pozivu. Često mi je znao reći: Zašto ti ne bi radio u Gospodnjem vinogradu kao svećenik isusovac? U vrijeme jedne mlade mise u Borovici, na kraju drugog razreda srednje škole, snažno sam osjetio u sebi Božji poziv. Poslije mature, nakon ozbiljnog promišljanja odlučio sam stupiti u Družbu Isusovu da bi postao svećenik. Poslije razgovora s poglavarima stupio sam u novicijat u Splitu. Poslije novicijata slijedio je studij filozofije i teologije u Zagrebu. Za svećenika me zaredio pokojni kardinal Franjo Kuharić.

Kao svećenik koje ste službe do sada obavljali i gdje ste sve djelovali?
P. Djaković: Poslije ređenja sam poslan od poglavara u Rijeku na Zamet gdje sam jednu godinu bio kapelan, a zatim odlazim na studij u Rim i u dvije godine završavam licencijat iz dogmatske teologije. Iz Rima se vraćam u Zagreb na Jordanovac i radio sam jednu godinu kao kapelan u župi Bezgrješnog Srca Marijina. Iz Zagreba me poglavari šalju u Split za kapelana u župi Presvetog Srca Isusova gdje ostajem četiri godine. Iz Splita sam vraćen u Zagreb i postavljen za kapelana u župi Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj. Uz službu kapelana obavljao sam i službu ministra u kući brinući se da u zajednici sve bude u redu.
Poslije dvije godine poslan sam za župnika u katedralnu župu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Bar u Crnu Goru. Tamo sam ostao pet godina i nosim divne uspomene iz tog grada. U tih pet godina moga župnikovanja uspio sam sagraditi župnu crkvu u mjestu Zupci. Stara crkva je u vrijeme potresa u Crnoj Gori bila jako oštećena i nije se mogla renovirati, nego je trebalo graditi novu.
Iz Bara me poglavari vraćaju ponovno u Zagreb gdje sam u župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu preuzeo službu župnika. U toj službi ostao sam jednu godinu i ovoga ljeta došao sam u Rim da bi zamjenio dosadašnjeg urednika Hrvatskog programa Radio Vatikana p. Juru Antunovića.