Papa Benedikt XVI. je danas na općoj audijenciji pred mnoštvom hodočasnika na Trgu
svetoga Petra nastavio svoje izlaganje o velikom crkvenom ocu sv. Jeronimu. Nastavljamo
danas s predstavljanjem lika svetoga Jeronima. Kao što smo rekli, on je svoj život
posvetio proučavanju Biblije, tako da ga je moj prethodnik, papa Benedikt XV., priznao
"uzornim naučiteljem u tumačenju Svetoga pisma". Jeronim je u biblijskim tekstovima
nalazio radost i naglašavao važnost njihova poznavanja: "Ne čini li ti se da - već
ovdje, na zemlji - prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad živiš među ovim tekstovima,
kad ih razmatraš, kad ne poznaješ i ne tražiš ništa drugo?" (Ep. 53,10). Približiti
se biblijskim tekstovima, a posebice Novom zavjetu, bitno je za vjernika, jer "ne
poznavati Pisma znači ne poznavati Krista". Njegova je ova poznata rečenica što ju
je citirao i Drugi vatikanski sabor u konstituciji Dei Verbum (br. 25). Doista "zaljubljen"
u Riječ Božju, on si je postavljao pitanje: "Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja
Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?" (Ep.
30,7) istaknuo je Sveti Otac. Biblija, sredstvo "po kojem Bog svakoga dana govori
vjernicima" (Ep. 133.13), postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sve
situacije i za svaku osobu. Čitati Pismo znači razgovarati s Bogom: "Moliš li - piše
Jeronim nekoj plemenitoj djevojci u Rim - razgovaraš sa Zaručnikom; čitaš li, On ti
progovara" (Ep. 22,25). Proučavanje i razmatranje Pisma čine čovjeka mudrim i mirnim
(usp. In Eph., prol.). Naravno, da bi se moglo sve dublje prodirati u Riječ Božju,
potrebno je ustrajno i sve zauzetije čitanje. Tako je Jeronim preporučivao svećeniku
Nepocijanu: "Često čitaj božanska Pisma. Čak neka Sveta knjiga nikad ne bude ispuštena
iz tvojih ruku. Iz nje nauči ono čemu moraš poučavati druge (Ep. 52,7). Rimskoj plemenitašici
Leti dao je ovakve savjete za kršćanski odgoj kćeri: "Gledaj da ona svakoga dana prouči
koji odlomak Svetoga pisma... Neka nakon molitve čita, a nakon čitanja moli... Neka,
umjesto nakita i svilenih halja, ona zavoli božanske Knjige" (Ep. 107,9.12). Razmatranjem
i poznavanjem Pisma "održava se ravnoteža duše" nastavio je nadalje Papa. Za Jeronima
temeljni je kriterij ispravne metode tumačenja Pisama bio sklad s učiteljstvom Crkve.
Za njega se autentično tumačenje Biblije moralo uvijek skladno slagati s vjerom Katoličke
Crkve. Tako je opominjao: "Nastavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si
poučen, da možeš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive" (Ep. 52,7).
Na osobiti način, budući da je Isus Krist utemeljio svoju Crkvu na Petru, svaki kršćanin
- zaključuje sveti Jeronim - mora biti u zajedništvu "s katedrom svetoga Petra. Znam
da je na toj stijeni izgrađena Crkva" (Ep. 15,2). Slijedom toga, bez okolišanja, izjavljuje:
"Ja sam uz bilo koga tko je u jedinstvu s Petrovom stolicom" (Ep. 16) rekao je Benedikt
XVI. Ne može se prešutjeti ni doprinos što ga je Jeronim dao kršćanskome odgoju.
On želi odgojiti "dušu koja mora postati hramom Gospodnjim" (Ep. 107,4), "dragi kamen"
u očima Božjim. Dubokom intuicijom on savjetuje da se ta duša sačuva od zla i od grešnih
prigoda, da se isključe dvojbena i rastresujuća prijateljstva. Ponajviše potiče roditelje
da ostvare mirno i radosno ozračje oko svoje djece, da ih potaknu na učenje i rad,
služeći se pohvalama i natjecateljskim duhom, da ih ohrabruju na nadilaženje teškoća,
da u njima gaje dobre navike i paze da ne preuzmu loše. Roditelji su prvotni odgojitelji
djece, prvi učitelji života. Jeronim vrlo jasno, obraćajući se majci neke djevojčice
i spominjući potom oca, upozorava, gotovo izričući temeljnu potrebu svakoga ljudskog
stvorenja koje počinje svoj život: "Neka ona u tebi nađe učiteljicu i u tebe, u svome
neiskusnom djetinjaštvu, gleda s divljenjem. Ni u tebi, ni u svome ocu neka nikad
ne vidi postupke koji bi vodili prema grijehu kad bi ih ona počela oponašati. Sjetite
se da... je lakše možete odgajati primjerom nego riječju" (Ep. 107,9) naglasio je
papa Benedikt XVI. Među glavnim Jeronimovim intuicijama u smislu pedagogije valja
istaknuti važnost što ju je pripisivao zdravom i integralnom odgoju od najranijega
djetinjstva, posebnoj odgovornosti roditelja, važnosti ozbiljnoga moralnoga i vjerskoga
odgoja, potrebi učenja za potpun ljudski rast. Usto tu je i ono što je u starini prilično
neočekivano, ali za Jeronima od životne važnosti, a to je davanje značaja ženi kojoj
on priznaje pravo na potpuno obrazovanje: ljudsko, školsko, vjersko i profesionalno.
Ne možemo zaključiti ove kratke bilješke o velikome crkvenom ocu, a da ne spomenemo
doprinos što ga je dao očuvanju pozitivnih i vrijednih elemenata stare hebrejske,
grčke i rimske kulture u kršćanskome svijetu koji se rađao. Jeronim je prepoznao i
usvojio umjetničke vrijednosti, bogatstvo osjećaja i sklad slika prisutne u klasičnim
piscima koji odgajaju srce i maštu za plemenite osjećaje. On je ponajprije u središte
svoga života i svoga djelovanja postavio Riječ Božju koja čovjeku pokazuje staze života
i otkriva tajne svetosti. Za sve to možemo mu biti samo duboko zahvalni zaključio
je na kraju svoga obraćanja Sveti Otac. Na audijenciji je bila i skupina hrvatskih
hodočasnika iz Istre koju je Papa srdačno pozdravio ovim riječima: „Srdačno
pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, osobito vjernike iz Vrsara. Nasljedujući primjer
Svetoga Jeronima, zaštitnika vaših sunarodnjaka u Rimu, proučavajte Sveto Pismo upoznavajući
tako sve više samoga Krista. Hvaljen Isus i Marija!“ Poslušajmo
dojmove nekih naših hodočasnika sa susreta sa Svetim Ocem tijekom audijencije: