Papina poruka za 1600. obljetnicu preminuća Ivana Zaltoustoga

Sa zanosom je govorio o jedinstvu Crkve raširene po svijetu, upozoravao je na oprečnost koja je u IV. stoljeću postojala između neobičnoga rasipanja bogatih i bijede siromašnih, i zalagao se oko pomoći bolesnima – samo su neki od vidika osobnosti svetoga Ivana Zlatoustoga, koje je papa Benedikt XVI. istaknuo u poruci upućenoj sudionicima skupa koji je započeo 8. studenog u Rimu, u spomen na 1600. obljetnicu preminuća toga crkvenog oca. To je prigoda – kako je napisao Sveti Otac – za proširivanje proučavanja o njemu, isticanje njegovoga nauka te širenje štovanja – napisao je Sveti Otac.
Izražajna snaga njegova propovijedanja i djelotvornost njegovih riječi prenošene su kroz stoljećâ, ostavljajući nam da zamislimo njegov uvjerljiv ton i izraze zbog kojih je nazvan 'Zlatousti', na grčkome Krizostom. Njegovom je zaslugom potaknut plodni susret između kršćanske poruke i grčke kulture – napisao je Sveti Otac – kao i veliki trud kako bi poučavanje Crkve bilo dostupno jednostavnim osobama, ali i onima koji su bili drugačijega mišljenja. Prema njima je radije koristio strpljenje nego borbenost, jer je vjerovao – kako je istaknuo Papa – da su umjerenost i uljudnost najbolje kako bi se nadvladala neka teološka pogreška. Neumorni propovjednik Crkve u Antiohiji, Ivan Zlatousti, često je svojim vjernicima govorio kako građansko zalaganje kršćana treba ponajviše obilježavati odbijanje nasilnih sredstava u poticanju političkih i društvenih promjena. Kao carigradski biskup, 398. godine reformira kler, te potiče svećenike da žive u skladu s Evanđeljem. Zazire od svakoga isticanja raskoša i prihvaća skroman način života, siromašnima daje milostinju, a bogate navodi da u svoje kuće prime beskućnike. Sveti Otac u svojoj poruci nadalje opisuje kako je bio toliko ustrajan u zaštiti siromašnih i prijekoru prema onome tko je bio prebogat, da je izazivao nezadovoljstvo i neprijateljstvo nekih bogataša i onih koji su imali političku moć. Car ga je dva puta osudio na izgnanstvo, ali njegovo hrabro svjedočanstvo u obrani crkvene vjere, kao i njegovo velikodušno posvećivanje pastoralnoj službi, nikada nisu iščeznuli.
U spomen na njegovu skrb o svetoj liturgiji, jedan od najbogatijih izraza istočne liturgije nosi njegovo ime – napomenuo je Papa te dodao kako je Ivan Zlatousti shvatio da božanska liturgija vjernika duhovno postavlja između zemaljskoga života i nebeskih stvarnosti, koje je obećao Gospodin. Često je poticao vjernike da Gospodinovu oltaru pristupe na dostojan način, a ne olako … iz običaja ili formalnosti, nego iskrenoga i čistoga duha. Pritom je naglašavao kako priprema za Svetu Pričest treba obuhvatiti okajanje grijeha i zahvalnost za Kristovu žrtvu prinesenu radi našega spasenja. Iz razmatranja Otajstva, Ivan Zlatousti nije nikada zaboravio izvući moralne zaključke – stoji nadalje u Papinoj poruci. Onima koji su ga slušali govorio je kako zajedništvo s Kristovim Tijelom i Krvlju … obvezuje na pružanje materijalne pomoći siromašnima i gladnima. Ivan Zlatousti nije zaboravio ni bolesne, te je za njih izgradio bolnice, a govorio je kako materijalna pomoć Crkve treba obuhvatiti svakoga potrebitog, bez obzira na vjeru. „Potrebiti pripada Bogu, bio on pogan ili Židov. I ako ne vjeruje, dostojan je pomoći“, govorio je.
Papa Benedikt XVI. je potom nastojanja svetoga Ivana Zlatoustog u promicanju pomirenja i punoga zajedništva među kršćanima Istoka i Zapada, nazvao izvanrednim. Zanosno je govorio o jedinstvu Crkve raširene u svijetu, te smatrao da kada jedan dio Crkve trpi zbog neke povrede, cijela Crkva trpi zbog iste, i kako u Crkvi nema mjesta za podjele. Ona ne postoji zbog toga da se oni koji su se okupili podijele, nego zato da se oni koji su podijeljeni mogu ujediniti, isticao je sveti Ivan Zlatousti – napomenuo je Papa te poruku zaključio podsjećajući, zajedno s ovim crkvenim ocem, da Krista valja veličati ne samo vjerom, nego i djelima, jer samo će nas taj spoj, po milosti i brižnoj nježnosti našega Gospodina Isusa Krista, dovesti do vječnoga života.