Papa Benedikt XVI. se danas na trgu Svetoga Petra, pred mnoštvom hodočasnika osvrnuo
na lik i djelo velikoga crkvenoga oca svetog Jeronima. Zadržat ćemo danas svoju
pozornost na svetom Jeronimu, crkvenome ocu koji je u središte svoga života postavio
Bibliju: preveo ju je na latinski jezik, tumačio je u svojim djelima, a ponajprije
ju je nastojao konkretno živjeti za svoga duga zemaljskog života, unatoč svome poznatome
teškom i raspaljivom karakteru što mu ga je dala priroda rekao je na početku današnje
audijencije Sveti Otac. Jeronim se rodio u Stridonu oko 347. godine, u kršćanskoj
obitelji koja mu je omogućila prikladan odgoj i obrazovanje, poslavši ga i u Rim kako
bi ondje dovršio školovanje. Osjetio je privlačnost svjetovnoga života, no prevladala
je kod njega želja i zanimanje za kršćansku vjeru. Primivši krštenje oko godine 366.,
usmjerio se prema asketskome životu i pošavši u Akvileju, ondje je postao dijelom
skupine gorljivih kršćana koju je on sam nazivao sličnom "koru blaženih", a okupljala
se oko biskupa Valerijana. Otišao je potom za Istok te je kao pustinjak živio u Pustinji
Kalcidi, južno od Alepa , posvetivši se ozbiljno studiju. Usavršio je svoje poznavanje
grčkoga, a počeo je učiti hebrejski, prevodio je kodekse i patristička djela – kazao
je Benedikt XVI. Razmatranje, samoća, dodir s Riječi Božjom doveli su dozrijevanja
njegova kršćanskoga senzibiliteta. Snažno je osjećao teret svoga nekadašnjeg mladenačkog
života, a živo je primjećivao i kontrast između poganskoga mentaliteta i kršćanskoga
života. Taj je kontrast postao poznat po dramatičnom i živom "viđenju", u kojem mu
se učinilo kao da je bičevan pred Bogom, jer je "ciceronovac a ne kršćanin" nastavio
je dalje Papa. Godine 382. prešao je u Rim gdje ga je papa Damaz, čuvši glas o njegovu
asketsku životu i znanstvenoj kompetenciji, uzeo kao tajnika i savjetnika. Ohrabrio
ga je i da započne novi latinski prijevod biblijskih tekstova iz pastoralnih i kulturnih
razloga. Neke osobe iz rimske aristokracije, posebice plemkinje Paula, Marcela, Asela,
Lea i ostale, želeći se posvetiti putu kršćanskoga savršenstva i produbiti poznavanje
Riječi Božje, izabrale su ga kao duhovnoga vođu i učitelja u metodičkom pristupu svetim
tekstovima. Nakon smrti pape Damaza, Jeronim je napustio Rim godine 385. i krenuo
u hodočašće, isprva u Svetu zemlju, tihu svjedokinju zemaljskoga Kristova života,
a zatim u Egipat, zemlju koju su odabrali mnogi monasi. Godine 386. zaustavio se u
Betlehemu gdje su, velikodušnošću plemenite gospođe Paule, izgrađeni jedan muški i
jedan ženski samostan te svratište za hodočasnike koji su dolazili u Svetu zemlju,
"misleći kako Marija i Josip nisu imali gdje bi se smjestili". U Betlehemu je ostao
sve do smrti, nastavljajući sa svojom intenzivnom djelatnošću: tumačio je Božju Riječ;
branio je vjeru, snažno se suprotstavljajući raznim krivovjerjima, poticao je monahe
na savršenstvo; poučavao je mlade učenike klasičnoj i kršćanskoj kulturi; pastirskim
je duhom primao hodočasnike koji su posjećivali Svetu zemlju. Preminuo je u svojoj
ćeliji, u blizini spilje Rođenja, 30. rujna 419./420. godine završio je papa Benedikt
XVI. govoreći o životu svetoga Jeronima. Nadalje, Sveti Otac je oslikao velebno
djelo velikoga sveca i crkvenog oca. Njegova književna sprema i široka erudicija omogućile
su Jeronimu da izvrši reviziju i prijevod mnogih biblijskih tekstova. Riječ je o dragocjenom
djelu za latinsku Crkvu i za zapadnu kulturu. Na temelju izvornih tekstova i zahvaljujući
usporedbi s prethodnim prijevodima, on je izvršio reviziju četiriju evanđelja na latinskom
jeziku, potom Psaltira, te većeg dijela Staroga zavjeta. Vodeći računa o hebrejskom
i grčkom izvorniku, o grčkom prijevodu Septuaginte, kao i o prethodnim latinskim prijevodima,
Jeronim je, potpomognut ostalim suradnicima, mogao ponuditi bolji prijevod koji čini
takozvanu Vulgatu, "službeni" tekst latinske Crkve. Zanimljivo je primijetiti kriterije
kojih se ovaj veliki bibličar držao u svome prevoditeljskom poslu. Otkriva ih on sam
kad izjavljuje da poštuje čak i red riječi Svetoga pisma, jer je u njemu, kaže, "čak
i poredak riječi otajstvo", to jest objava. Ističe usto potrebu utjecanja izvornim
tekstovima: "Ako bi se podigla kakva raspra među Latinima o Novom zavjetu, zbog različitih
oblika teksta u rukopisima, utecimo se izvorniku, to jest grčkome tekstu, na kojemu
je napisan Novi savez. Na isti način i za Stari zavjet, ima li razlike između grčkih
i latinskih tekstova, pozovimo se na izvorni tekst, hebrejski. Tako sve što izlazi
iz izvora, moći ćemo naći i u potocima istaknuo je Papa. Jeronim je također tumačio
i brojne biblijske tekstove. Po njemu, tumačenja moraju ponuditi različita mišljenja,
"tako da oprezan čitatelj, nakon što je pročitao različita tumačenja i nakon što je
upoznao različita mišljenja - koja valja prihvatiti ili odbaciti - sam mogne procijeniti
koje je najvjerodostojnije te, poput stručnjaka u mjenjačnici, odbaci lažan novac". Snažno
je i živo pobijao krivovjerce koji su dovodili u pitanje tradiciju i vjeru Crkve.
Dokazao je i važnost i vrijednost kršćanske književnosti, kao već dostojne da je se
usporedi s onom klasičnom. Učinio je to napisavši De viris illustribus, djelo u kojem
Jeronim predstavlja biografije više od stotinu kršćanskih pisaca. Napisao je i životopise
monaha, oslikavajući, uz ostale duhovne životne putove, i monaški ideal. Usto, preveo
je razna djela grčkih pisaca. Konačno, u svojoj važnoj zbirci pisama, tom remek-djelu
latinske književnosti, Jeronim se pokazuje sa svim svojim značajkama učena čovjeka,
askete i duhovnoga vođe. Dopustimo i mi da nas, draga braćo i sestre, vodi ovaj mudar
učitelj duha. Prihvatimo onaj njegov poziv što ga je jednom uputio Paulinu Nolanskome:
"Gledajmo da naučimo na zemlji one istine čija će se trajnost nastaviti i u nebu"
zaključio ja na kraju papa Benedikt XVI.Na današnjoj audijenciji bila je prisutna
i skupina hrvatskih hodočasnika. Poslušajmo njihove dojmove sa susreta sa Svetim Ocem: