Uz biblijska čitanja 31. nedjelje kroz godinu razmišlja don Dario Tičić

Gledajući svu povijest spasenja, i promatrajući sve što je Bog za čovjeka učinio, lako možemo doći do zaključka da Bog silno voli čovjeka. Bez sumnje, taj isti je silno važan u njegovim, Božjim očima. Netko može postaviti razloge protiv ovoj konstataciji, navodeći crne dane i olovne noći ljudske povijesti u kojima je teško bilo povjerovati da Bog postoji i da mu je stalo do to malo zemaljskoga praha kojemu je udahnuo život.
Bog je čovjeku dao da on jest, da postoji, da živi. Svijet u kojem čovjek živi, nije tek nekakav terarij u kojem žive razumske životinje. A događalo se kroz povijest da su vuci bili bolji od ljudi...
Ipak, današnji odlomak iz knjige Mudrosti, jest svojevrsni hvalospjev činjenici da je Bog čovjekoljubac! On ljubi sva bića i ne mrzi ni jedno koje je stvorio (usp. Mudr.11,12).
Svima daje šansu da se kaju, da se ufaju i žive. Život svakoga vjernika, koji se istinski trudi oko svoje vjere, jest posebna prigoda doživjeti to izvanredno partnerstvo Božje ljubavi prema čovjeku već ovdje na zemlji.
Što mislite, da braća i sestre koje smo slavili o svetkovini Sviju Svetih, u četvrtak, da su pali s neba i bili zatvoreni u staklu?! Nipošto! Bili su živi ljudi, duboko svjesni svoje ljudskosti i grešnosti, oslonjeni na Božju prisutnost i milosrđe. Nosili su po tome u sebi nebo, zato su u konačnici tamo i dospjeli. Pavao Solunjanima doziva upravo tu istinsku snagu vjerničkoga života u svijest svakog pojedinog vjernika u Solunu, da Bog dovede do punine svako nastojanje oko dobra. (usp. 2Sol 1,11-2,2) Djelo vjere bi trebalo biti ono što bi nas valjalo dovesti do Boga.
A vjerujem da je možda više znatiželja vodila Zakeja do Isusa nego ovo gore navedeno. Mali rastom, nadcarinik, bogat, gulikoža koji skuplja novac za rimskoga okupatora, ne vole ga, traži prigodu vidjeti Isusa. Ovi „pravedni“ mrmljaju. Ljuti su na Gospodina koji se svraća grešniku. Zakej je zbunjen, otkriven, prokazan, svi u njega gledaju – Isus biva njegovim gostom. Znatiželja je Zakeja dovela do promjene, do obraćenja. Izmijenio mu se život. Buknula je vjera. Sve što ima više nego li mu treba, on dijeli, daje sirotinji. I Bog i čovjek, stvorenje božje, dobro su ovdje odigrali svoju ulogu. Čovjek Zakej, dirnut je Božjom prisutnošću; Bogočovjek Isus traži izgubljeno. Nalaze se na opću radost!
Tko sada ima hrabrosti reći da Stvoritelj i stvorenje ne mogu zajedno?!