Preminuo don Oreste Benzi

Prošle je noći u Riminiju, od srčanoga udara preminuo don Oreste Benzi, 82-godišnji svećenik, utemeljitelj Udruge papa Ivan XXIII., koji je 35 godina bio na prvoj crti u pružanju pomoći siromašnima i nezaštićenima u cijelome svijetu. U brzojavu koji je potpisao državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, papa Benedikt XVI. je izrazio svoju žalost zbog preminuća don Benzija, kojega se spomenuo kao poniznoga i siromašnoga Kristova svećenika, neumornoga apostola ljubavi koji je živio intenzivni pastoralni život potrošen za posljednje i nezaštićene, te poslušnoga služitelja Crkve koji je – kako je naglasio Sveti Otac – na sebe preuzeo brojne teške društvene probleme koji muče suvremeni svijet.
Ja nisam ništa osnovao. Siromasi su ti koji su nas progonili i spriječili nas da zaspemo – tako je don Benzi odgovarao onima koji su ga pitali zašto je osnovao Udrugu papa Ivan XXIII.. Don Oreste se prepustio susretu s Kristom. Tražio je, i pronašao, Njegovo lice u onima koji trpe, u beskućnicima, u ženama primoranima prodavati vlastito tijelo, u mladima koji traže smisao vlastita života. Već je s 12 godina, 1937. godine, don Oreste ušao u sjemenište u Riminiju, a 1949. je zaređen za svećenika. Odmah potom, početkom '50-ih godina, dok je bio asistent Katoličke mladeži u Riminiju, u njemu sazrijeva odluka o približavanju mladima kako bi im predložio „simpatični susret s Kristom“. Tu je obvezu ispunjavao tijekom 50 godina. Uvijek spreman sagnuti se nad patnje najslabijih, bili oni bolesni ili stavljeni na rub društva, don Oreste, koji je tih, '60-ih godina, poučavao vjeronauk u nekoliko gimnazija, odlučio je utemeljiti udrugu, te 1968. godine osniva udrugu „Papa Ivan XXIII.“. Četrdeset godina poslije, ona djeluje kroz 200 kuća, 32 terapijske zajednice, 6 kuća za molitvene susrete, 7 kuća bratovština i 15 društvenih zadruga, a one su raširene u čitavome svijetu, od Tanzanije do Brazila, od Rusije do Sierra Leonea. Drvo je izraslo i dalo je puno ploda, ali korijen je ostao isti: Karizma se, u prvome redu, sastoji u oblikovanju života prema Isusu kao siromahu, služitelju, i žrtvi za otkupljenje grijeha svijeta. A potom, u izravnome sudjelovanju u životu posljednjih, odnosno: ja i ti postaju istinsko „mi“, a moje i tvoje postaju istinski „naše“ – govorio je don Benzi.
Neumorno je bilo i njegovo zalaganje za život koji se rađa. Don Oreste je uvijek isticao kako je nasuprot pobačaju, najveći grijeh šutnja. Kad bi svi katolici počeli vikati, prestalo bi se s tom nepravdom – neprestano je upozoravao don Benzi. Nisu krivi samo liječnici i političari – govorio bi – nego i svi oni koji ostaju ravnodušni. U pobačaju imamo dvije ranjene osobe: jedna je smrtno ranjena, i to je dijete, a druga je zauvijek ranjena, a to je majka. Mi želimo spasiti oboje. Često odlazimo moliti ispred bolnicâ; iako ima onih koji nas zadirkuju, vidjeli smo da je snaga molitve uistinu Božja providnost – kazao je don Benzi jednom prigodom u razgovoru za našu radio postaju. Don Oreste Benzi je ostavljao snažan dojam i zbog svoje jednostavnosti, blagonaklonoga osmjeha i ljubaznosti, ali i zbog svoje snage i nevjerojatne hrabrosti koju je pokazao odlazeći na ulice i odvlačeći s njih djevojke, oslobađajući ih od njihovih tlačitelja. Ovisnici, zatvorenici, Romi; oni isključeni iz društva nisu bili isključeni iz očinskoga pogleda don Orestea, svećenika zaljubljenoga u Krista i njegovu Crkvu; čovjeka koji se tijekom cijeloga života prepuštao da ga vodi Isus. Nismo mi napravili nacrte, jer smo sigurni da Gospodin ima nacrt. I On nam neprestano prikazuje svoje nacrte, a mi se trudimo uvijek reći 'da', i nikada ne izgubiti vezu s Bogom koji dolazi – govorio je don Benzi.
Među prvima koji su, nakon vijesti o preminuću don Benzija, stigli u župu Uskrsnuća u Riminiju, u kojoj je živio i preminuo don Oreste, bio je i novi biskup Riminija, msgr. Francesco Lambiasi, koji je u razgovoru za našu radio postaju istaknuo kako je don Benzi, među brojnim stvarima koje je uspijevao učiniti, svakoga dana pisao komentare liturgijskih čitanja. Upravo sam pred njegovim tijelom pročitao ove riječi, koje izgledaju proročke. Petak, 2. studenoga, komentar Knjige o Jobu: „U trenutku kada ću zatvoriti oči na ovoj zemlji, ljudi koji će biti u blizini reći će: 'Umro je'. To je, u stvari, laž. Mrtav sam za one koji me vide, koji su nazočni. Moje će ruke biti hladne, moje oko neće više vidjeti, ali u stvari smrt ne postoji, jer čim zatvorim oči na ovoj zemlji, otvaram se Božjoj beskonačnosti“.