Ujedinjeni narodi moraju se zauzimati kako bi čuvali život na svakoj razini i u svakome
dijelu svijeta – kazao je nadbiskup Celestino Migliore, stalni promatrač Svete Stolice,
govoreći u New Yorku na 62. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda. U drugom
je pak govoru istaknuo kako je „moralna obveza iskorjenjivanje siromaštva i cjelovito
ostvarivanje osnovnih socijalnih prava za pojedince i njihove obitelji“. Nadbiskup
je naveo uspjehe i promašaje u postizanju osam Milenijskih ciljeva za razvoj, koji
se trebaju postignuti do 2015. godine. Među njima su iskorjenjivanje siromaštva, poboljšanje
zdravstvenih uvjeta te prikladnija obrazovna ponuda. Govoreći o zdravstvu rekao je
kako gotovo 10 milijuna djece u dobi do pet godina umire od izlječivih bolesti, a
gotovo tri milijuna od side. Potom je ustvrdio kako se čini da je međunarodna zajednica
izgubila iz vidika činjenicu da mora svima jamčiti pravo na osnovno zdravlje. Unatoč
prizoru obilježenom preminućem milijuna djece i nesposobnosti sučeliti se s osnovnim
potrebama čitavih naraštaja srlja se „prema globalnome uništenju“: godišnji su vojni
troškovi više od trilijun dolara, umovi i ljudski resursi namjenjuju se tehnologijama
koje uništavaju živote i planet, ne jenjava ustrajnost pribjegavanja sili radije negoli
zakonu – primijetio je nadbiskup. To su samo neke radnje protivne dobru i ljudskoj
naravi. Kako bi se spriječilo pogoršanje stanja – dodao je – Ujedinjeni narodi moraju
štititi život na svakoj razini i u svakome dijelu svijeta. Potom je spomenuo ohrabrujuće
podatke: neka su otkrića – rekao je – donijela stvarne napretke u postizanju milenijskih
ciljeva. Kako bi se ohrabrilo privatna i javna ulaganja i stvorilo pogodno socijalno
i gospodarsko ozračje, mir, sigurnost i primat zakona moraju biti u temelju reforme.
Vjerske zajednice i njihovi vođe suradnjom u programima protiv raspirivanja mržnje,
te svjedočenjem mira protiv nasilja mogu pridonijeti zaustavljanju sukoba i izgradnji
uvjeta za mir – kazao je nadbiskup. U drugom je pak govoru podsjetio kako su članice
UN-a na sastanku na vrhu u Kopenhagenu 1995. godine obećale sučeliti se s dramom siromaštva,
otkloniti njegove strukturalne uzroke. Nakon toga susreta međunarodna se rasprava
usredotočila na globalnu borbu protiv siromaštva, sučeljavajući se s ratom, korupcijom,
trgovinom drogom i ljudskim bićima. Veoma je važno potvrditi – istaknuo je nadbiskup
Migliore – da se gospodarske politike ne može odvajati od socijalnih. Cilj svake gospodarske
politike i razvoja kao i mjerilo njihova uspjeha ili neuspjeha mora biti iskorjenjivanje
siromaštva i cjeloviti razvoj osnovnih socijalnih prava za sve. Stoga je međunarodna
zajednica pozvana pomoći državama u razvoju tih politika, promicati novu kulturu solidarnosti
i hrabriti siromašne da postanu protagonisti svoga razvitka. Samo su neke države postigle
pravu ravnotežu između tržišnoga gospodarstva i socijalne zaštite koja jamči razvoj
osobe. U brojnim su se slučajevima, u siromašnim i bogatim zemljama, naprotiv, pojavili
novi oblici siromaštva. Nedostatak sredstava u slabijim društvenim slojevima doveo
je do gubitka društvenih odnosa i potrebnih mreža za očuvanje cjelovitosti i osobnoga
dostojanstva. To je slučaj napuštenih starijih osoba, nezbrinutih bolesnika, nezaposlenih
i nesposobnih, selilaca koji ne uspijevaju naći posao, žena i muškaraca koji pate
zbog razbijanja obitelji, te svih onih koji se nalaze u nesigurnim situacijama. Deklaracija
iz Kopenhagena, nazvana, uvođenje u međunarodni jezik etičkih vrednota, zastupljenih
u vjerskom i moralnome učenju, predvidjela je razne kritičnosti. Međunarodna je zajednica
dužna surađivati u unaprjeđivanju nacionalnih gospodarstava, suzbijati uvjetovanja
koja priječe usvajanje politika za potporu slabijima u društvu, poput starijih i nesposobnih
osoba. Svijet danas trpi zbog poremećaja, u većoj ili manjoj mjeri, socijalnoga poretka.
U osnovi svih socijalnih politika je obrazovanje, jer nadilazi gospodarski razvoj
i osnovne potrebe: ono omogućuje učinkovitiju borbu protiv korupcije, a osobe umjesto
na prisili odnose zasnivaju na poštovanju – zaključio je nadbiskup Migliore.