Crkva u svojim strukturama solidarnosti prihvaća useljenike, brani njihova prava kada
su kršena, promiče ekumenski i međuvjerski dijalog, uvjerena kako uzajamno poznavanje
vjerskih tradicija podupire proces integracije stranaca - kazao je nadbiskup Agostino
Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika, govoreći na skupu
„Globalizacija i religije: izazovi za politiku i Crkvu“, koji se održava na Papinskome
sveučilištu 'Gregoriana'. Globalizirani je svijet unio „nagle promjene u političko,
gospodarsko i socijalno područje“. Iako je to donijelo „koristi čovještvu“, ipak nije
uklonilo probleme povezane s pravdom i solidarnosti – kazao je nadbiskup analizirajući
globalizirani svijet. Što se tiče granica u sadašnjem svjetskom tržištu, nadbiskup
je istaknuo kako se stvaraju ogromni gospodarski, financijski, tehnološki i kulturni
sustavi, često ratoborni i nepobjedivi giganti. Veliki bogataši planeta bogati su
koliko polovica svjetskoga stanovništva. Slične se promjene događaju u socijalnome
području i medijima. Ipak, naličje medalje pokazuje drugu stvarnost koja ne uživa
to blagostanje, a to su useljenici. Svaka 35. osoba živi izvan svoje zemlje, zbog
posla, školovanja, rata, okolišnih katastrofa i bijede – ustvrdio je nadbiskup. Osvrnuvši
se na odnos Crkve prema useljenicima, kazao je kako su katolici odavno prihvatili
taj izazov, pružajući useljenicima pastoralnu, društvenu i pravnu potporu. Sadašnji
globalizirani svijet – primijetio je nadbiskup Marchetto – obvezuje Crkvu da se sučeljava
s migrantskim valovima i životnim uvjetima useljenika. Crkva je pozvana da i u tome
vrši poslanje Dobroga Samaritanca; njezina je misija pomoći useljenicima koji teško
preživljavaju, boriti se da imaju dostojan posao i smještaj. Crkva je bliska useljenicima,
izbjeglicama, žrtvama trgovine ljudima, sa svim seliocima, pozvana je shvatiti njihove
probleme, boriti se za njihova prava, srušiti predrasude koje ograničavaju osobe te
očitovati kako je nazočnost drugoga dragocjena prigoda da se otkrije ljepota bratstva
srdačno prihvaćajući drugoga – zaključio je nadbiskup Marchetto. O talijanskom
iseljeništvu govori se pak u izvješću „Talijani u svijetu“, koje su prošlih dana predstavili
zaklada 'Migrantes' i oci skalabrinci. U izvješću se tvrdi kako više od tri i pol
milijuna Talijana živi u iseljeništvu, uglavnom u Europi i Americi. Iseljeništvo nije
dakle prošlost, nego je veoma aktualno i u stalnome porastu. Oko 500 tisuća Talijana
je u 2007. godini napustilo Italiju. Govoreći o iseljavanju Talijana don Domenico
Locatelli, ravnatelj zaklade 'Migrantes', kazao je kako ono nije prošlost nego svakidašnjica
ljudi bez posla, poglavito na jugu Italije, a pogađa i visoko obrazovane ljude. Promijenio
se dakle identitet Talijana koji napušta zemlju, nisu to više nepismeni ljudi- primijetio
je don Locatelli. Na upit kako na Talijane gledaju u drugim državama, kazao je
kako ih se gleda isto tako kao na strance u Italiji, stranaca se boje svi. Ali kada
se bez straha približimo osobi, s nakanom da ju upoznamo i da nas ona upozna, onda
se taj oblik rasizma mijenja u prijateljstvo. Vjerujem da Talijani sa 150 godina iskustva
mogu pomoći Italiji da ukloni strah, da drugačije postupa sa strancima i useljenicima.
Svi smo zemlje iseljeništva, ali i useljeništva. Naše je iskustvo jedinstveno u Europi,
stoga smo u prednosti jer ne trebamo ništa improvizirati nego nastojati ojačati kulturu
prihvata koja će nam dobro učiniti – istaknuo je don Lucatelli i dodao kako je iseljavanje
plod velike nepravde, bijede i rata od kojega se bježi, ali ono također može biti
i velika prigoda. Moramo ga promatrati kao sastavnicu današnjega društva. Nikada ne
smijemo zaboraviti da su države koje su znale uskladiti različitosti danas vodeće
u svijetu. Ako je useljavanje dobro prihvaćeno, država od njega ima veliku korist
– zaključio je don Locatelli.