U anđeoskom pozdravljenju jučer u Castel Gandolfu, papa Benedikt XVI. se osvrnuo na
nedjeljno Evanđelje po Luki koje donosi prispodobu o bogatašu i siromahu Lazaru (Lk
16,19-31). Bogataš utjelovljuje nepravedno korištenje bogatstava od strane onoga koji
ih upotrebljava za neumjereni i sebični raskoš, misleći samo na zadovoljavanje sebe
samoga, i ne brinući uopće o prosjaku koji mu stoji na vratima. Siromah, naprotiv,
predstavlja osobu o kojoj skrbi samo Bog: za razliku od bogataša, on ima ime, Lazar
– što je skraćenica od Eleazar – što zapravo znači "Bog mu pomaže". Onoga koga su
svi zaboravili, Bog ne zaboravlja; tko ne vrijedi ništa u očima ljudi, dragocjen je
u očima Gospodnjim. Pripovijest pokazuje kako božanska pravda izokreće ljudsku nepravdu:
nakon smrti Lazar je primljen u "krilo Abrahamovo", to jest u vječno blaženstvo, dok
bogataš završava "u paklenim mukama". Riječ je o novome, neopozivome i konačnome stanju
stvari, zbog čega se treba pokajati u tijeku života, jer kasnije kajanje ništa ne
koristi – istaknuo je Sveti Otac. Ta prispodoba može se protumačiti i po socijalnom
ključu. U sjećanju ostaje ono tumačenje koje je upravo prije četrdeset godina dao
papa Pavao VI. u svojoj enciklici 'Populorum progressio'. Govoreći o borbi protiv
gladi, on je napisao: "Radi se o tome da se izgradi svijet u kojem će svaki čovjek…
moći živjeti punim ljudskim životom… u kojem bi siromašni Lazar smio sjesti za isti
stol s bogatašem" (br. 47). Brojne prilike siromaštva prouzrokuju – podsjeća enciklika
– s jedne strane "zasužnjenosti od strane ljudi", a s druge strane "nedovoljno svladana
priroda" (isto tamo). Na žalost, neki narodi trpe od ta oba čimbenika zajedno. Kako
ne pomisliti u ovome trenutku osobito na zemlje podsaharske Afrike koje su proteklih
dana pogođeni teškim poplavama? No, ne možemo zaboraviti niti brojne druge prilike
humanitarne nevolje na različitim područjima planeta, na kojima sukobi za političku
i ekonomsku vlast otežavaju već ionako teški život zbog okoliša. Poziv čiji je glas
onda bio Pavao VI: "Glađu mučeni narodi danas kao da zaklinju narode koji uživaju
obilje" (Populorum progressio, br. 3), i danas ima svu svoju snagu. Ne možemo tvrditi
da ne znamo kojim putem treba ići: imamo Zakon i Proroke o kojima govori evanđelje.
Tko ih ne želi slušati, ne bi se promijenio niti da se netko od mrtvih vrati kako
bi ga upozorio – kazao je Papa. Djevica Marija neka nam pomogne da iskoristimo
sadašnje vrijeme da bi poslušali i u stvarnost pretvorili tu Božju riječ. Neka nam
izmoli da postanemo pažljiviji prema braći u potrebi, da dijelimo s njima mnogo ili
malo onoga što imamo te da pridonesemo, počinjući od nas samih, širenju logike i stila
autentične solidarnosti zaključio je Benedikt XVI. svoj podnevni nagovor. Poslije
Angelusa Papa je pozvao na molitvu za rješenje aktualnih kriza u svijetu ovim riječima:
S velikom strepnjom pratim preteške događaje ovih dana u Myanmaru i želim izraziti
svoju duhovnu blizinu onome dragom stanovništvu u trenutku bolne kušnje kroz koju
prolazi. Dok jamčim svoju solidarnu i snažnu molitvu i pozivam cijelu Crkvu da jednako
tako moli, živo priželjkujem da se nađe mirno rješenje za dobro zemlje. U vaše
molitve preporučujem i prilike na Korejskome poluotoku, gdje neki važni napreci u
dijalogu između dviju Koreja daju nadu da bi se napori oko pomirenja što traju mogli
učvrstiti u prilog korejskoga naroda i na korist stabilnosti i mira cijeloga područja
– rekao je na kraju papa Benedikt XVI.