Kardinal Xavier Nguyen Van Thuan je svjedok nade

Svjedok nade. Nadimak je koji je vremenom postao gotovo drugo ime. Tim se riječima i papa Benedikt XVI., danas u Castel Gandolfu, spomenuo vijetnamskoga kardinala Xaviera Nguyêna Van Thuâna, pet godina nakon njegova preminuća. Bio je jedinstveni prorok kršćanske nade – kazao je o kardinalu Sveti Otac, vraćajući se na trenutak tjelesnoj i moralnoj patnji koja je obilježila kardinalov život. Kardinal je, naime, 13 godina proveo u zatvoru, po nalogu vijetnamskih komunističkih vlasti. Ubrzo će biti pokrenut postupak za njegovu beatifikaciju, čija će postulatorica biti odvjetnica Silvia Monica Correale, prva žena koju je Sveta Stolica odredila na tu dužnost.
Francois-Xavier Nguyên Van Thuân bio je čovjek koji je „živio od nade“. Ona je za njega bila „duhovna energija“ koja mu je omogućila biti jači od okrutnosti onih koji su ga pokušali pokoriti, koji su, naprotiv, bili osvojeni njome te se obratili. Nada je od njega učinila čovjeka svjetla i u tami ćelije u kojoj je proveo 108 mjeseci; devet godina u samici, bez ikakvoga društva osim vlastite vjere koja je svakoga dana jačala u potajnome služenju Svete Mise, s tri kapi vina i jednom vode, posvećenih na dlanu, s jednostavnim drvenim križem obješenim oko vrata na komadu električne žice, koji nije prestao nositi ni kao kardinal. To je svjedočanstvo vjere koje nam je ostavio taj herojski pastir – kazao je Sveti Otac, primivši u audijenciju članove Papinskoga vijeća za pravdu i mir, na čije je čelo 1998. godine, tada nadbiskupa Van Thuâna, pozvao Ivan Pavao II. Kako zaboraviti istaknute crte njegove jednostavne i izravne srdačnosti? Kako ne istaknuti njegovu sposobnost za razgovor s drugima i za izražavanje vlastite blizine svima? Prisjećamo ga se s velikim divljenjem, dok nam se u misli vraćaju velika viđenja puna nade, koja su ga nadahnjivala i koja je on znao predložiti na lagan i privlačan način – naglasio je Sveti Otac.
Ime kardinala Van Thuâna dano je međunarodnoj ustanovi osnovanoj za promicanje socijalnoga nauka Crkve na međunarodnoj razini. To je bila aktivnost – kako je podsjetio Sveti Otac – u kojoj se kardinal revno zalagao, osjećajući posebnu želju za evangelizacijom svojega kontinenta, Azije, ali tako da to ne utječe na sposobnost koju je imao za usklađivanje karitativnih aktivnosti i promicanja čovjeka i na najudaljenijim mjestima na Zemlji. Kardinal Van Thuân bio je čovjek nade, živio je od nade i širio ju na sve one s kojima se susretao. Upravo je zahvaljujući toj duhovnoj energiji izdržao sve tjelesne i moralne teškoće. Nada ga je poduprla kao biskupa koji je 13 godina bio odvojen od svoje biskupijske zajednice; u besmislenosti događaja koji su mu se dešavali, a tijekom kojih nikada nije bio suđen tijekom cijeloga svojeg dugog zatočeništva, nada mu je pomogla nazrijeti providnosni Božji nacrt – kazao je Sveti Otac te završio audijenciju napominjući kako je s velikom radošću primio vijest o skorome pokretanju kauze za beatifikaciju ovoga – kako je kazao – jedinstvenoga proroka kršćanske nade. Molimo se kako bi njegov primjer za nas bio valjana pouka – kazao je na koncu Sveti Otac.
Podsjetimo da je kardinal Van Thuân, na blagdan Stepinčeva 2001. godine predvodio svečanu Svetu Misu u Hrvatskoj crkvi Svetoga Jeronima. Iste ga je godine, Ivan Pavao II. uvrstio u Kardinalski zbor. Godinu prije, 2000. godine, Ivan Pavao II. ga je pozvao da propovijeda na korizmenim duhovnim vježbama za članove Rimske kurije. Kroz tjedan dana, najvažnija zbivanja njegova posebnoga i mučnoga tamnovanja postala su materijal za dirljivo razmatranje o vrednoti vjere poduprtoj nepokolebljivom nadom u Božju pomoć. Ta se vrednota razabire i u njegovu razgovoru s novinarom naše radio postaje, nešto poslije atentata 11. rujna, a u vidiku međureligijskoga susreta u Asizu, koji je papa Wojtyła zakazao za siječanj 2002. godine. Pred ovim nacionalnim i međunarodnim tragedijama, vidimo tri vrlo važne točke: pravednost, odgovornost – posebice odgajatelja i vladajućih, i treće, obraćenje srdaca – kazao je tada kardinal Van Thuân te pojasnio – Jer, bez obraćenja srdaca i molitve, nema poniznosti za slušanje, a kada ne idemo tim putem, postoji samo moć, novac i oružje. Valja sa svima podijeliti vlastitu radost nade: naša je nada već u našem srcu, jer je Isus s nama. Spasenje je sigurno; treba samo otići na susret s Isusom! – naglasio je kardinal. Primijetivši potom kako brojni gube nadu jer ne vide uporište koje je Isus, koji je naša jedina i istinska nada, kardinal je kazao kako je u danima zatočeništva imao uistinu teških trenutaka, kušnji osvete i očaja. Ali, u najkritičnijem trenutku, u ponoru moje bijede i ljudske slabosti, u tom mi je trenutku Gospodin pružio ruku, i nada se vratila kao sunce poslije kiše – kazao je kardinal Van Thuân.