Uz liturgijska čitanja 24. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Marijan Franjčić

Priča o ovoj obitelji gdje nijedan od dvojice sinova više ne prepoznaje Očevu ljubav dobro je poznata. Najprije mlađi sin vjeruje da će pronaći slobodu u potpunom robovanju poročnom životu. Potom slijedi nerazumijevanje starijeg sina kod kojeg obraćenje mlađeg brata izaziva ljubomoru. Evanđelje je danas puno više od analize jedne napete obiteljske situacije. Ono govori o Ocu čija bezgranična ljubav prelazi u ludost oprosta koja se iskazuje proslavom i radošću. Nijedna situacije ne može se držati nepopravljivom jer oprost je prozor koji se otvara prema budućnosti,... jer bez oprosta nema budućnosti.
Jesmo li mi sreli dobroga Boga? Tko je za nas naš Bog? Pred Bogom iščezavaju svi. Ako zaboravimo na Oca, brzo ćemo zaboraviti i na brata. Stariji brat se više ogriješio o Oca nego o brata. Griješeći protiv bratske ljubavi najteže je povrijedio Oca. Što to znači? Nismo mi potrebni Bogu, ali smo jako ovdje na zemlji potrebni Boga.
Gorčina je autodestruktivna. Oprostiti ne znači zanijekati patnju. To isto tako ne podrazumijeva i pomirbu: možemo oprostiti nekome i istodobno odlučiti prekinuti odnos s tom osobom. Oprostiti znači pronaći veći unutarnji mir, promijeniti vlastitu percepciju nepravde koja nam je nanesena te percepciju osobâ koje su za to odgovorne.
Oprostiti znači prestati prevrtati prošlost te promijeniti kut gledanja kako bismo prestali biti žrtva. Nema ničega gorega od manjka vjere u oprost. U tom slučaju preostao bi samo zakon džungle popraćen nepovjerenjem i gorčinom, osvetom i kivnošću. Svijet se guši bez oprosta. Bog nam dolazi ponoviti da ništa nikada nije izgubljeno za onoga koji se ponizno usudi krenuti putem oprosta.
Mjesecima se Marija naglo budila noćima i zatekla se kako šakama udara po jastuku. Sanjala je kako nožem bode svoju sestričnu, kao što je ova njoj zabila nož u leđa, kad je prije godinu i pol dana sestrična imala ljubavnu vezu s Marijinim mladićem. Otada je Marija stalno smišljala razne scenarije osvete. Gotovo da je prestala izlaziti iz kuće i činilo joj se da se cijeli svijet urotio protiv nje. Stigli su i zdravstveni problemi. Smršavjela je 14 kilograma, a medicinske pretrage pak nisu pokazale da nešto nije u redu. Jednog dana Marija je primila e-mail od svoje sestrične koja ju je zamolila za oprost. Svi su joj se simptomi najednom vratili, no ona je na kraju odlučila pomiriti se: da bi ponovno živjela normalnim životom, morala je oprostiti. Poslala je sestrični poruku da joj oprašta. Njezina rečenica «Opraštam ti» značila je «Ja, Marija, više ne patim zbog toga što si mi učinila.»
Oprost nam je potreban kao ljudskim bićima, bilo da ga nekome dajemo ili od nekoga tražimo. Opraštamo li lako ili ustrajemo u gorčini? Jesmo li spremni oprostiti nekome tko nas je ponizio u javnosti, našem supružniku kad saznamo da nas je prevario, ubojici našeg djeteta? Za Isusa oprost nema granica.
Nečista savjest, teret naših grijeha i unutarnjih ožiljaka mogu nas pretvoriti u osobe zatvorene same u sebe, nepovjerljive, plašljive, nasilne. Doživjeti sakrament oprosta znači ponovno otkriti užitak života, tj. pustiti Boga da nam ga vrati. Božji oprost dovodi do drugačijeg načina doživljavanja vlastitog unutarnjeg života te svijeta koji nas okružuje. Prestajemo biti okrenuti prošlosti i grizodušju i okrećemo se budućnosti i nadi u bolji život s Isusom. Kakav bi bio naš život kad bismo mu omogućili novi početak uklanjajući ono što nas proganja?
Neka nas ova nedjelja potakne na izgradnju budućnosti po oprostu!