Egalitaristički univerzalizam iz kojega su potekle ideje slobode i solidarnoga suživota,
izravna je tekovina židovske pravednosti i kršćanske etike ljubavi. Ta je baština
uvijek usvajana i kritički tumačena. Tome još nema alternative. A Benedikt XVI. je
tijekom susreta s austrijskim uglednicima i diplomatskim zborom u Hofburgu u Beču
7. rujna upozorio na to filozofovo uvjerenje. Jürgen Habermas je na skupu u rimskoj
vijećnici ponovno govorio o odnosu između sekularizacije i religije. Filozof, s kojim
je prof. Ratzinger često raspravljao o odnosu između razuma i vjere, na skupu je govorio
o religiji i laičnosti u modernome društvu, istaknuvši kako je potrebno redefinirati
pojam sekularizacije: više se ne može tvrditi da je moguće ostvariti modernizaciju
samo pod uvjetom manjega utjecaj religije. Na globalnoj se razini događa pravi
vjerski preporod, pred kojim u ovome trenutku čini se da Europa predstavlja izuzetak.
Gubitak javne uloge kao i težnja da se vjeru privatizira ne znači da religija neophodno
gubi važnost i utjecaj u društvu. Laicističko odbacivanje vjernika, po njegovu mišljenju,
samo može potkopati bit jednakosti osoba. Filozofska misao ne treba isključivati mogućnost
da vjerske tradicije uključuju sadržaje istine koji još mogu nadahnuti civilno društvo.
Laički bi se razum morao suzdržati od procjene racionalnosti ili iracionalnosti religije
kao takve – zaključio je Habermas.