Papa Benedikt XVI. je 12. rujna 2006. godine na sveučilištu u Regensburgu održao predavanje o odnosu između vjere i razuma

Papa Benedikt XVI. je 12. rujna 2006. godine na sveučilištu u Regensburgu održao predavanje o odnosu između vjere i razuma, pozivajući na „smiono otvaranje širini razuma“ u ostvarivanju „istinskoga dijaloga između kultura i religija“. Dijalog je neophodan – kazao je tada Papa čije je predavanje izazvalo oštre prosvjede muslimana zbog pogrešnoga tumačenja odlomka posvećenoga islamu, u kojemu je Sveti Otac, citirajući bizantinskoga cara iz XIV. stoljeća, istaknuo kako je nasilno širenje vjere iracionalno. Prosvjedi su se brzo stišali nakon Papinih pojašnjenja.
Osvrnuvši se na predavanje u Regensburgu u razgovoru za naš radio, otac Samir Khalil Samir, isusovac, Egipćanin, profesor povijesti arapske kulture i islamistike na sveučilištu u Beirutu, kazao je kako su muslimani teško prihvatili predavanje, jer ga nitko nije čitao, nego su čitali ono što je donio međunarodni tisak. Obavijesna su sredstva govoru dala politički prizvuk, a govor uopće nije bio upravljen muslimanima, nego se željelo poručiti Zapadu: ako Zapad ustraje u odvajanju razuma od vjere, etike, vrednota i duhovnosti, onda se kulturi oduzima njezina bit. Zapad je svojim viđenjem razuma stvorio jaz između sebe i ostatka svijeta: muslimana, Afrikanaca i Azijaca, a u svim svjetskim kulturama razum je povezan s vrednotama i duhovnošću. Muslimani kritiziraju zapadnu kulturu jer je smatraju potkulturom. Zapadna civilizacija je tehnički razvijenija, savršenija, znanstveno naprednija, ali je moralno slabija i nestalnija; tako misle gotovo svi muslimani jer vide da zapadno društvo nema čvrstih vrednota. U svome predavanju Papa je namjeravao reći kako valja proširiti poimanje razuma, ako želimo dijalogizirati s ostatkom svijeta. Ako zapadno društvo želi biti uzor ostatku svijeta, a u izvjesnom smislu to jest – onda mora pronaći svoje duhovne korijene, etiku i vrednote, a muslimani i druge civilizacije trebaju zapadnu racionalnost integrirati u svoju vjeru i vrednote, inače bi moglo doći do žestokoga okršaja između civilizacija. Čitavo Papino predavanje željelo je potaknuti dijalog između kultura i religija – istaknuo je otac Samir.
Na novinarov upit može li se reći da je Papino predavanje pridonijelo dijalogu između kršćana i muslimana, kazao je kako crkveni dokumenti snažno potiču na dijalog. Netko je rekao da će s Ratzingerom dijalog zastati, ali ja mislim da moramo priznati kako sada imamo bistar pojam dijaloga, jer je trebalo reći: „mi smo veoma bliski, možemo dakle razgovarati“. Taj prvi korak nitko ne može izbrisati niti umanjiti, ali se također moralo reći: „da, imamo dosta zajedničkoga, ali također imamo razlike koje moramo nadići“, a to je Ratzingerov doprinos. Namjerno govorim Ratzinger jer je predavanje održao ne kao Papa nego kao profesor Ratzinger. Nije dovoljno reći: svi smo braća, premda je to osnovno, također dođe vrijeme kada se mora reći: „različita smo braća“. Dijalog se mora zasnivati na istini i ljubavi – zaključio je otac Samir.