Prvi dan pastirskoga pohoda Austriji, Papa je završio govorom predstavnicima međunarodne
diplomacije, akreditiranima u Austriji
Prvi dan pastirskoga pohoda Austriji, Papa je završio govorom predstavnicima međunarodne
diplomacije, akreditiranima u Austriji. Austrijski je tisak veliku pozornost jutros
posvetio Papinu govoru, posebice osvrtima na ulogu Europe, osudu eutanazije i pobačaja.
Neka se Europa ne odriče same sebe, ne zaboravi Evanđelje koje ju je oblikovalo, ideje
slobode, pravde i solidarnoga suživota, proizišle iz judaizma i kršćanstva, neka stoga
ne izda izravnu posljedicu toga, odnosno ideju da svaki čovjek ima prava koja ne mogu
biti kršena. Europa koja stari, neka prestane ubijati život spreman roditi se i odbaci
napast da uništi onaj koji se bolno gasi, jer ako je pravo na život prvo i neotuđivo,
onda su pobačaj i eutanazija protiv života. Ovi su bitni pojmovi bili srž Papina govora
u rezidenciji austrijskoga Predsjednika upućenoga predstavnicima međunarodne diplomacije. Nakon
kratkoga protokolarnoga zadržavanja s austrijskim predsjednikom Fisherom i njegovom
obitelji, Benedikt XVI. je u velikoj dvorani za primanja u Hofburgu, uzvraćajući na
Predsjednikov pozdrav ponovo izrazio zadovoljstvo što se nalazi u Austriji, zemlji
bogatoj – prirodom, kulturom i umjetnošću – koja ne vjeruje da je „sretan otok“, a
ipak puno od toga što posjeduje duguje kršćanskoj vjeri – kazao je Papa te upravljajući
svoje misli Europi ustvrdio: Europa ne može niti smije zanijekati svoje kršćanske
korijene. Oni su dinamična sastavnica naše civilizacije za put u trećem tisućljeću.
Kršćanstvo je u biti oblikovalo ovaj kontinent (...) Vjera se očituje poglavito u
brojnim osobama koje je ona, kroz povijest sve do naših dana, uvela u život nade,
ljubavi i milosrđa – kazao je Sveti Otac. Papin je govor bio pun poticaja, počevši
od obrane ljudskoga života: Temeljno ljudsko pravo, temelj svih drugih pravâ, jest
pravo na život. To vrijedi za život od začetka sve do prirodne smrti. Stoga pobačaj
ne može biti ljudsko pravo, on je njegova suprotnost – istaknuvši to Papa je pojasnio
kako „ne branimo specifično crkveni probitak, nego smo zagovornici dubokoga ljudskoga
zahtjeva i osjećamo se glasnogovornici onih koji se trebaju roditi a nemaju glasa.
Ne zatvaram oči pred problemima i sukobima brojnih žena, a svjestan sam da vjerodostojnost
našega govora također ovisi i o tome što Crkva čini kako bi izišla u susret ženama
u teškoćama – istaknuo je Papa. Osvrnuvši se na pitanje eutanazije, Benedikt XVI.
je istaknuo potrebu hitne strukturalne reforme u zdravstvu da se uporabom palijativne
njege suprotstavi zabrinjavajućoj pojavi „potpore smrti“. Obraćajući se vladama
pozvao ih je da globalizaciju usmjere u etičkome smislu, na osnovi socijalne pravde
i velikodušnosti, osloncima onoga što se smatra „europskim modelom“. Zaista, Europa
je živjela čak je pretrpjela užasne pogrešne putove. U njih se svrstavaju ideološka
ograničavanja filozofije, znanosti pa čak i vjere, zloporaba religije i razuma u imperijalističke
svrhe, ponižavanje čovjeka pomoću teorijskoga i praktičnoga materijalizma, i kao posljednje
preobrazbom snošljivosti u ravnodušnost koja nema uporišta u trajnim vrednotama. Ali,
sastavnica je obilježjâ Europe i samokritička sposobnost po čemu se u širokoj panorami
svjetskih kultura ona razlikuje i kvalificira – kazao je Benedikt XVI. Benedikt
XVI. je Europi poželio sposobnost da prizna vlastite greške, a još više da prepozna
vlastite povijesne vrednote solidarnosti. Te joj vrednote dolaze od neizbrisive povijesne
baštine. Egalitaristički univerzalizam, iz kojega su potekle ideje slobode i solidarnoga
suživota – ustvrdio je Papa citirajući njemačkoga filozofa Habermasa – neposredna
je baština židovske pravde i kršćanske etike ljubavi. U biti nepromijenjena, ta je
baština na kritički način uvijek iznova usvajana i nanovo tumačena. Tome do danas
nema alternative – zaključio je Benedikt XVI.