Put u vječni život svima je otvoren

Put u vječni život svima je otvoren, ali je uzak jer je zahtijevan; zahtijeva zauzimanje, odricanje, mrtvenje vlastite sebičnosti – kazao je Benedikt XVI. u nedjeljnome nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, ističući kako na putu spasenja „nema povlaštenih“. Put u nebo je dakle uzak, ali je otvoren svima koji žele slijediti Krista i živjeti po njegovu nauku.
Osvrnuvši se na Papine riječi u razgovoru za našu radio postaju nadbiskup Cosmo Francesco Ruppi, kazao je kako su vrata kraljevstva Božjega, odnosno spasenja, jako uska, ali su svima otvorena. Svi su pozvani na spasenje koje zahtijeva dosljednost u vjeri. Dakle, ne samo da su vrata uska nego su i niska: valja istančati vlastito čovještvo, sniziti oholost, inače nema ulaska u kraljevstvo nebesko – istaknuo je nadbiskup. Na primjedbu kako Benedikt XVI. upozorava da vjerska praksa nije izvor povlastica, kazao je kako se spašavamo po vjeri. Spasenje je dar Božji, valja ga zaslužiti vršeći Božju volju. Život se spašava, ulazi se na uska vrata, samo ako se prepustimo u ruke Gospodinove. Gospodin nas vodi i poziva, a to je veoma važan problem, jer ljudi, poglavito kršćani – također svećenici i biskupi – danas mogu misliti da su za spas dostatna dobra djela, a ona nisu ništa ako nemamo veliku vjeru u Gospodina – kazao je nadbiskup.
Na primjedbu kako je Papa rekao da „izjaviti se Kristovim prijateljem“, ne znači da to zaista jesmo, kazao je kako je to veoma važno upozorenje, jer se danas pokušava misliti da je kršćanstvo poput potrošnoga materijala. Kršćanstvo je istina, ono je dar: samo ako se prihvaća taj dar, odnosno milost Božja, ako se dosljedno prihvaća ono što je Krist rekao, ako se živi ono što je naučavao, postiže se spasenje. Nije dovoljno reći: Prijatelj sam Božji jer idem na Misu. Treba živjeti u zajedništvu s Kristom i braćom. Zahvalan sam Papi jer neprestano govori o kršćanskoj radosti, on sije radost stoga mladi od njega puno očekuju. Dosljednost i radost nisu u suprotnosti, a kršćanin radosnim životom mora svjedočiti svoju vjeru. Moramo biti sretni što možemo slušati Gospodina, živjeti kako nas je učio, jer su radosni kršćani pravi svjedoci. Gledajući našu radost i dosljednost oni koji ne vjeruju raspituju se o našoj vjeri, a to je veoma važno, poglavito za mlade naraštaje. Kada svojoj djeci, svojim učenicima, mladima koji su s nama svjedočimo svoju sreću što smo kršćani onda smo pravi svjedoci, a takvo životno svjedočanstvo privlači mlade – zaključio je nadbiskup Ruppi.