Po nalogu provincijala hrvatske pokrajine DI o. Ivana Kopreka glavni i odgovorni urednik hrvatskog programa RV p. Jure Antunović danas službeno završava svoju dužnost i vraća se u Domovinu

Po nalogu provincijala hrvatske pokrajine DI o. Ivana Kopreka glavni i odgovorni urednik hrvatskog programa RV p. Jure Antunović danas službeno završava svoju dužnost i vraća se u Domovinu. Na njegovo mjesto dolazi o. Krešimir Djaković. Ova promjena pada upravo na 60. obljetnicu djelovanja hrvatskog programa RV. Zgodna je prigoda za kratak razgovor s p. Antunovićem.
Vi ste na RV kao glavni i odgovorni urednik proveli 11 godina. Možete li nam nešto reći o radiju i navesti neke važnije događaje?
Puno se toga dogodilo u ovom proteklom razdoblju. Punih 11. godina izbliza sam slijedio dvojicu Papa: Ivana Pavla II. 9 godina, a Benedikta XVI. dvije godine. Ono što su oni govorili i naučavali nastojali smo putem radija objektivno i vjerodostojno prenijeti na hrvatsko govorno područje, do naših slušatelja. U 20-minutnom dnevnom programu nastojali smo dati prostora Svetom Ocu, našim biskupima, svećenicima, ljudima iz politike i kulture te brojnim hodočasnicima. Rijetko je opća audijencija srijedom bila bez hodočasnika Hrvata koji su u Rim pristizali sa svih strana svijeta. Od događaja spomenuo bih samo neke, primjerice Papini apostolski pohodi Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, tijekom kojih je proglasio troje blaženika: kardinala Alojzija Stepinca, Mariju Propetog Petković i Ivana Merza. Na općoj razini istaknuo bih Veliki jubilej 2000., Svjetski dan mladeži, kada se oko pape Ivana Pavla II. okupilo više od dva milijuna mladih iz cijeloga svijeta. Istaknimo samo nezaboravne događaje tijekom agonije Ivana Pavla II. i njegova preminuća. Slike mnoštva mladih, koji su tih dana svojom prisutnošću i bdijenjem na Trgu svetoga Petra bili uz svoga Papu u posljednjim trenutcima njegova života i ispratili ga u vječnu Domovinu, uvijek će ostati u sjećanju. Tu su nove konklave, izbor i intronizacija novoga Pape i njegovo postupno osvajanje srca sve većeg broja vjernika i hodočasnika te brojni drugi događaji. Ukratko, bili su to znakovi koji su dali pečat vremenu, obilježili povijest i čije će značenje kao i tolikih drugih događaja valjati dugo iščitavati.
 
Zamolili bismo Vas da nam kažete nekoliko riječi o Radio Vatikanu?
O Radio Vatikanu bi se moglo govoriti danima. No, ukratko, rekao bih, da je to novinarska i kulturna radionica, odnosno institucija koja je kao član-utemeljitelj radija i televizije Evropske unije, pisala početne stranice povijesti međunarodnog emitiranja. RV po želji Svete Stolice od samih početaka vode Isusovci. Danas – osim tradicionalnog, s mnogih gledišta nezamjenjivog, širenja eterom – RV s lakoćom uspijeva govoriti najmodernijim jezikom multimedijalnosti i web-a. Cilj mu je do danas ostao nepromijenjen: posredstvom mikrofona u svijet prenositi glas Pape i Crkve, neumorno pronalazeći načine i prostor kako uspješno širiti Radosnu vijest. Riječ je o profesionalnoj zajednici koju čini oko 400 djelatnika iz 59 zemalja koji na 45 jezika godišnje emitiraju više od 23.000 sati. Ti brojevi izražavaju na neki način «multikulturnost» RV koji uistinu želi biti ogledalo univerzalnosti Crkve i njezina zanosa kako bi promicala svoju poruku na tolikim jezicima, različitim kulturama i narodima. Ili kako bi rekao sv. Pavao: Vaša je bitka «dobra bitka vjere». Ta se bitka sastoji u slobodnome, vjernome i djelotvornome naviještanju kršćanske poruke; povezivanju središta katolištva s lokalnim Crkvama u različitim zemljama u svijetu: šireći glas i naučavanje Rimskoga Prvosvećenika; izvješćujući o aktivnostima Svete Stolice; prenoseći o katoličkome životu u svijetu; biti glas obespravljenih u obrani osnovnih ljudskih prava, upućujući na promišljanje aktualnih problema u svjetlu crkvenoga nauka, dakako uz stalnu pozornost na znakove vremena.
 
I za kraj, možete li nam nekoliko riječi reći o programu na hrvatskom jeziku?
Uvjeren sam da RV općenito, a onda i hrvatski program ima budućnost i da svojim slušateljima ima što priopćiti. Držim da ih može obogatiti smislenim, važnim, lijepim i zanimljivim sadržajima i to uvijek na dijaloški, miroljubiv i pun razumijevanja način, što je nažalost u svijetu veoma rijetko.
U svijetu u kojemu se isprepliću stajališta često u opreci s Crkvom, glas Vatikanskog radija nastojao je biti glas istine, odnosno želio se staviti u službu Kristove istine i tako služiti miru i pomirenju u svijetu. Dakako, to nije lak zadatak. Zahtijeva kreativnost, pronalaženje uvijek novih naglasaka, neprestano promišljanje i stalan izbor u mnoštvu poruka koje pristižu. Uvjeren sam da Crkva i Evanđelje imaju što reći i ponuditi svijetu. Univerzalnu i nepromjenjivu poruku spasenja u našem svakodnevnom programu uvijek smo nastojali izricati na nov način i učiniti je svježom i prihvatljivom u ovo naše vrijeme, mijenjajući sredstva i načine priopćavanja, kako bi na najbolji način stigla do sve većeg broja braće i sestara. No, valja reći da u ovome nimalo lakom poslu nismo bili sami, uvjereni smo da smo bili nošeni ustrajnom molitvom žive Crkve, a pomagali su nam naši brojni suradnici i dopisnici, kojima kao i radio postajama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koje redovito preuzimaju naš program od srca zahvaljujemo. Dopustite mi da se prisjetim prošlogodišnjeg posjeta Benedikta XVI. našoj radio postaji u prigodi 75. obljetnice RV, kada je Papa, među uzvanicima pozdravio i generala Družbe Isusove Kolvenbacha, zahvalio mu za službu koju od samih početaka Vatikanskog radija isusovci obavljaju za Svetu Stolicu, kako je rekao, vjerni ignacijevskoj karizmi potpunoga predanja Crkvi i Rimskome Prvosvećeniku. Ovim Papinim riječima i ja bih svome nasljedniku ocu Krešimiru, uz Božji blagoslov zaželio da bude vjeran ignacijevskoj karizmi, potpuno predan Crkvi i Rimskom Prvosvećeniku. Sve na veću slavu Božju. A.M.D.G.