Istočnu Afriku od početka srpnja pogađaju velike poplave
Istočnu Afriku od početka srpnja pogađaju velike poplave zbog kojih je na stotine
tisuća ljudi moralo napustiti svoje krajeve, prehrambene zalihe su na izmaku, a sve
više zabrinjava strah od epidemija. Najveće su štete učinjene u Ugandi, Keniji, Etiopiji,
Eritreji i Sudanu. U Sudanu je prema posljednjem Vladinom izvješću poginulo oko 90
osoba, a uništeno je više od 70 tisuća kuća. Govoreći o stanju u Sudanu otac Luigi
Cignolini, krajevni poglavar misionara svetoga Daniela Combonija u Khartoumu, kazao
je za našu radio postaju kako su ove godine zaista bile izvanredne kiše, poglavito
u polupustinjskim krajevima. Uništile su prometnice i brojna naselja jer su kuće građene
od slame i blata, čak smo u Khartoumu, gdje godišnje padne dvaput kiša, imali velikih
neugodnosti. Ljudi su ostali bez krova nad glavom. Neophodno je pronaći skloništa
za narod koji napušta porušena sela. Ti ljudi ništa nemaju, žive pod vedrim nebom.
Najčešće piju kišnicu, zagađenu vodu, a znamo kakve su posljedice toga. Pojavljivanje
epidemije ne predstavlja problem u gradovima ili mjestima gdje je postoji učinkovit
zdravstveni sustav. Ali, tko se u selima, gdje nema organiziranoga zdravstva, zarazi
kolerom premine za nekoliko sati, poglavito kad je riječ o djeci – istaknuo je otac
Cignolini. Na upit novinara hoće li doći do prehrambene krize, kazao je kako je
prolazeći pogođenim krajevima vidio usjeve pod vodom. U drugim su krajevima kiše pogodovale
usjevima, može se očekivati obilat urod, ako ne dođe do nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Tamo gdje su usjevi pod vodom sve je propalo, ljudi su ostali bez ičega – istaknuo
je. Na primjedbu kako se puno piše o orkanu Deanu, a malo o poplavama u Africi, kazao
je kako se piše o onima koji imaju pristup obavijesnim sredstvima. Ljudi u pustinji
nemaju pristup obavijesnim sredstvima stoga se o njima ne piše, oni ne postoje za
međunarodnu javnost. Razina Nila se veoma puno podigla, to znači da na etiopskim visoravnima
padaju nevjerojatne kiše. Ništa ne znamo što se događa s ljudima koji žive u tim krajevima:
oni su izvan svijeta, nemaju sredstva priopćivanja, ponekad ni telefonske veze, a
tko ima pristup medijima taj ima prednost i naravno je da se o njemu govori – zaključio
je otac Cignolini.