Apel Sjedinjenim Američkim Državama, Kini i Indiji za odvažnije sučeljavanje s klimatskim
promjenama uputio je švedski ministar Fredrik Reinfeldt otvarajući 'Tjedan vode' koji
se održava u Stockholmu na temu, 'Napredci i izgledi vode: boriti se za održivost
u svijetu koji se mijenja'. Na skupu, koji traje do 18. kolovoza, a organizirao ga
je Međunarodni zavod za vodu, sudjeluju odgovorni UN-a, predstavnici vlada, stručnjaci
i izaslanici nevladinih organizacija iz 130 država. U središtu rasprava su klimatske
promjene, upravljanje vodnim zalihama te nestašica vode koja, prema podacima UN-a,
pogađa 30% svjetskoga stanovništva. Osvrnuvši se na problem vode u razgovoru za
našu radio postaju Rosario Lembo, talijanski tajnik za svjetski ugovor o vodi, kazao
je kako se korištenje vode mora proglasiti neotuđivim temeljnim pravom. Nitko ne može
prisvojiti vodu i reći: ona je osobno dobro i s njim ću postupati kako želim. Nažalost,
treba istaknuti kako u okviru svjetskih pravila i važećih ponašanja ne postoji Svjetska
agencija za vodu, kadra donijeti pravila i odrediti kazne za onoga tko zagađuje vodu
ili priječi njezin slobodan protok. Međunarodna zajednica mora usvojiti ta dva važna
elementa – istaknuo je Lembo. Na primjedbu našega novinara kako se od država traže
veća ulaganja u borbi protiv nestašice vode, kazao je kako je pogrješno misliti da
tehnologija i ulaganja mogu riješiti probleme strukturalne krize. Treba mijenjati
pristup vodi, započeti od ponašanja u kući, od pojedinca do država, koje moraju senzibilizirati
narod, provoditi okolišnu politiku. Vlade moraju biti odgovornije, umjesto velike
ponude vode treba umanjivati potražnju vode, a poglavito onemogućiti njezino rasipanje.
Velika su ulaganja opasnost za siromašne. Često se grade vodovodi, voda se uvode u
kuću i postave pipe, a potom siromašni afrički ili indijski seljak nema čime platiti
vodu. Pristup vodi još se ne drži naravnim pravom; vodu možeš imati ako ju platiš.
U posljednjem izvješću Razvojnoga programa UN-a stoji: siromašni društveni slojevi
najskuplje plaćaju vodu, a veoma često najmanje imaju vode. To proizlazi iz činjenice
što voda nije pravo nego roba, nešto što ovisi o kupovnoj moći vlastite lisnice –
zaključio je Lembo.