Sveti Otac Benedikt XVI. u nedjeljnome se nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji osvrnuo
na nuklearno pitanje, potvrdio važnu ulogu Međunarodne agencije za atomsku energiju,
za ne širenje nuklearnoga naoružanja i razoružanje, te potaknuo miroljubivu uporabu
nuklearne energije. To su osjetljiva i vitalna pitanja za miroljubiv suživot ljudske
obitelji. Izgleda da neke države ponovno računaju s miroljubivom uporabom nuklearne
energije, ali, nažalost ima i onih koje razmišljaju o njezinoj neprijateljskoj uporabi. Osvrnuvši
se na Papin apel za nuklearno razoružanje i neširenje atomskoga oružja u razgovoru
za našu radio postaju, kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća
'Justitia et pax', kazao je kako se Benedikt XVI. od samoga početka svoga pontifikata
pokazao osjetljivim za nuklearna pitanja. U prvim porukama za Svjetski dan mira (2006.
i 2007. godine), govori o njegovim važnim vidicima, koji su nazočni i u drugim nagovorima,
poput onoga od 29. srpnja. Sveti Otac ide stopama svojih prethodnika: Ivana XXIII.,
Pavla VI., Ivana Pavla II., te II. vatikanskoga sabora, razvijajući socijalni nauk
Crkve o pitanju nuklearne energije. Pape i saborski oci pomno su upozorili na opasnosti
vezane uz nuklearno oružje, čim se ono pokazalo tragičnom stvarnošću za ljudsku obitelj.
Katolička crkva je i na lokalnoj razini uvijek bila među protagonistima javne rasprave
o nuklearnoj energiji; valja se prisjetiti važnoga pastoralnog pisma Američke biskupske
konferencije iz 1983. godine, kao i nedavno stajalište škotskih, Engleskih i velških
biskupa protiv obnove britanskoga nuklearnoga sustava. Uz pastoralno zauzimanje
Crkve, tu je i diplomatsko zauzimanje Svete Stolice u okviru međunarodne agencije
za atomsku energiju, čiji je Sveta Stolica član-osnivatelj, te pokrajinskih i međunarodnih
organizacija – kazao je kardinal te na koncu dodao kako se osobno, tijekom šesnaestogodišnjeg
boravka u New Yorku kao promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, veoma puno
zanimao za to pitanje, a ono ga zaokuplja i sada, kao predsjednika Papinskoga vijeća
'Justitia et pax', koje se posebice zanima za mir, razoružanje i ljudska prava. Svake
godine dok sam boravio u New Yorku u Prvome odboru pri općoj skupštini UN-a govorio
sam o razoružanju. Poseban odjek imao je moj nastup u listopadu 1997. godine, kada
sam istaknuo „kako je nuklearno oružje nespojivo s mirom kakav priželjkujemo za 21.
stoljeće. To se upozorenje pojavilo na plakatima po američkim autocestama, a iste
se godine u domu Lordova u Londonu o tome govoru raspravljalo oko dva i pol sata –
kazao je kardinal i dodao kako nakon dužnih pojašnjenja o djelovanju Crkve i Svete
Stolice, razmišljajući o Papinu nagovoru prije Angelusa, valja reći kako izgleda da
je odnos između neprijateljskih nacrta i promicanja miroljubivih nuklearnih nacrta
središnje pitanje na nuklearnome području. S jedne strane valja braniti sigurnost
i mir, s druge pak treba promicati razvoj naroda. Sigurnost i razvoj su okosnice na
kojima se zasniva svjetska nuklearna politika, a to je poglavito Sporazum o ne širenju
nuklearnoga naoružanja iz 1968. godine i Statut Međunarodne agencije za atomsku energiju
iz 1957. godine – istaknuo je kardinal te napomenuo kako se čini da je danas više
nego ikada ispravno ustvrditi kako je uloga Međunarodne agencije za atomsku energiju
jamčiti pravu ravnotežu između opravdanih zahtijeva sigurnosti i razvoja naroda. Razvoj
je povezan s pravom država na miroljubivu uporabu nuklearne energije, a to se pravo
u Sporazumu naziva neotuđivim pravom. Pri tome valja razmišljati o mogućim primjenama
nuklearne tehnologije u proizvodnji energije, medicini i u poljoprivredi – kazao je
kardinal. Uloga međunarodne agencije za atomsku energiju u konačnici utječe na
miroljubivi suživot i opstanak ljudske obitelji, ako se ima na umu razarajuća sposobnost
nuklearnoga oružja. Pretpostavka ulozi agencije jest volja država da pristupe i poštuju
Ugovor, te da se pokore motrišnome sustavu Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Još više od toga potrebno je ozbiljno opredjeljenje međunarodne zajednice za mir,
i nadvladavanje onoga što je Ivan XXIII. nazvao „psihološkom psihozom“. Kao potvrdu
potrebe stvarnoga „obraćenja“ svjetske politike, želio bih upozoriti na vojni trošak
za 2006. godinu, a riječ je o milijardi i 204 milijuna dolara. Trošak se tijekom godina
povećavao, a sada iznosi 184 dolara po stanovniku planeta. Dakle, premda se mora ukloniti
ili bar u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti opasnost da nuklearno oružje dospije u
ruke kriminalnih i terorističkih organizacija, isto je tako žurno da se države slože
oko programa općega razoružanja koji bi ljudstvo i sredstva namijenjena u vojne svrhe
preusmjerio za razvoj. U tome svjetlu valja tumačiti nuklearne težnje Irana, Sjeverne
Koreje i drugih zemalja koje Sporazum ne obvezuje, poput Indije, kao i zapadnih sila
te stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. „Ravnoteža užasa“, zasnovana na takozvanoj
„strategiji zastrašivanja“ i na nuklearnom oružju, ne jamči, nego prijeti miru ljudske
obitelji. Utrka u naoružanju ograničuje razvoj naroda, izaziva uzajamno nepovjerenje
država i njihovu izolaciju na regionalnoj i međunarodnoj razini. Valja krenuti od
„razoružanja srdacâ“, od povjerenja između naroda i jačanja međunarodnih organizacija.
Nije samo Međunarodna agencija odlučni u ostvarenju mira, nego je to svaka država
i svako ljudsko biće – istaknuo je kardinal Martino. Na napomenu našega novinara,
između ostaloga, kako je Benedikt XVI. u poruci za Svjetski dan mira 2006. godine,
istaknuo kako bi se sredstva namijenjena naoružanju mogla okrenuti u korist svih stanovnika,
poglavito najpotrebitijih, kardinal je kazao kako je Papina poruka posebno realistična.
Želio bih istaknuti dvije točke. Prije svega, Benedikt XVI. se poziva na učiteljstvo
Pavla VI., prema kojemu je „Razvoj novo ime mira“. Postoji uska veza između razoružanja
i razvoja, dakle između razvoja i mira. Među uvjetima za razvoj i mir naroda zasigurno
je i razoružanje. Jedan od putova razoružanja je taj da se sredstva koja se danas
troše za vojne programe namijene za miroljubive programe. Povelja Ujedinjenih naroda
u 26. članku obvezuje države da jamče sigurnost i mir sa što je moguće manjim vojnim
troškovima. Na nuklearnome području – s dužnom opreznošću – ne treba isključiti mogućnost
da se nuklearni materijal iz oružja upotrijebi u energetske programe, poglavito u
korist zemalja u razvoju. Prema procjeni Svjetskoga povjerenstva za masovno uništavanje
za 2006. godinu, službeni svjetski arsenal sastojao se od 27 tisuća nuklearnih glava,
od kojih je 12 tisuća već raspoređeno. To je mogući izvor materijala za miroljubive
nuklearne programe. Riječi Benedikta XVI., kojima potiče preustroj ratnih naprava
u sredstva mira i razvoja, imaju duboko eshatološko značenje i čini se da se pozivaju
na proroka Izaiju, po kojemu će ljudi na kraju danâ mačeve prekovati u plugove, a
koplja u srpove. Neće više narod dizati mač protiv naroda nit se više učiti ratovanju
– primijetio je kardinal. Osvrnuvši se potom na članstvo svete Stolice u Međunarodnoj
agenciji za atomsku energiju, kardinal je kazao kako je Sveta Stolica za mir i sigurnost
ljudske obitelji. Stoga se na svjetskoj razini zauzima za uravnoteženo i nadzirano
„opće razoružanje“, na nuklearnome području, i na području kemijskoga, biološkoga
i konvencionalnoga oružja. U tome se kontekstu shvaća važnost djelovanja Svete Stolice
kao člana-osnivatelja Međunarodne agencije. Ustvari, Svetoj Stolici taj status omogućuje
izbliza pratiti i radi općega dobra promicati proces razoružanja i nuklearnoga neširenja,
istraživanje, kao i moguću miroljubivu primjenu nuklearne tehnologije. U konačnici,
biti član-osnivatelj Međunarodne agencije, za Svetu Stolicu znači raditi za mir i
razvoj ljudske obitelji. Želim podsjetiti kako su oni koji su osnovali agenciju od
smoga početka tražili od Svete Stolice da bude njezin član, bili su uvjereni da će
članstvo Svete Stolice biti mjerodavno jamstvo miroljubivih nakana same agencije –
istaknuo je kardinal Martino. Osvrnuvši se na uporabu nuklearne tehnologije u miroljubive
svrhe, kazao je kako je u svjetlu nuklearnih nesreća, poput Černobila i curenja radioaktivnih
tvari iz atomske centrale u Japanu, zabrinutost za zdravlje ljudi i planeta više nego
opravdana. I u ovome slučaju valja ispravno postupiti i razumno odrediti temeljne
točke za eventualnu nuklearnu politiku. Uzimajući u obzir slojevitost teme, ograničavam
se na osobne i opće primjedbe, premda sam svjestan njihove važnosti zbog svoje službe
pri Svetoj Stolici. Potvrđujući najviše standarde sigurnosti za čovjeka i okoliš kao
i zabranu neprijateljske uporabe nuklearne tehnologije, pitam se zašto priječiti miroljubivu
primjenu nuklearne tehnologije? Na području medicine poznate su moguće blagodati nuklearne
radiologije, a proučavanja Međunarodne agencije namjeravaju očitovati kako nuklearna
tehnologija može podupirati i poljodjelstvo. Čini mi se kako najviše zabrinjava energetski
sektor. Ipak, ako se jamči sigurnost postrojenja i skladišta, te se zakonom strogo
odredi proizvodnja, raspačavanje i trgovina nuklearnom energijom, mislim da postoje
pretpostavke za integriranu energetsku politiku, koja, dakle, uz oblike čiste energije
podrazumijeva i nuklearnu energiju. Osim toga, u ovome trenutku kada države ozbiljno
razmišljaju o tome energetskom izvoru, valja mirno i javno raspravljati o nuklearnoj
energiji. Isključiti nuklearnu energiju zbog nekoga načelnog stajališta, ili zbog
mogućih nesreća, može biti velika pogrješka, a u nekim slučajevima dovodi do paradoksalnih
učinaka. Italija je 1967. godine napustila proizvodnju nuklearne energije, te ju sada
uvozi iz Francuske, a u čitavi svijet izvozi nuklearne centrale. U konačnici, potrebno
je, i mora se, s najvećom mudrošću vrjednovati mogućnost miroljubive uporabe nuklearne
tehnologije. Pri tome ipak treba imati na umu kako djela ljudskoga uma, dakle i postignuća
na nuklearnome području, valja staviti u službu ljudske obitelji. Tehnologija može
biti zlo zbog njene zle uporabe, a ona sama po sebi nije zlo – zaključio je kardinal
Martino.