Nucleare Papa Papin apel za nuklearno nauružanje

Snažan odjek u svijetu izazvale su Papine riječi, koje je izgovorio jučer prije molitve Anđeo Gospodnji, podsjećajući na 50. obljetnicu Međunarodne agencije za nuklearnu energiju, tijela UN-a koje bdije protiv širenja nuklearnoga oružja. "Utrka u naoružanju mora biti nadomještena zajedničkim naporima u uporabi svih sredstava u cilju moralnoga, kulturnoga i ekonomskog razvitka, definirajući na novi način prioritete i ljestvice vrijednosti" – kazao je Benedikt XVI. Povijesne promjene pedesetih godina svjedoče kako je, na teškome raskrižju čovještva, uvijek aktualna i žurna obveza hrabriti ne širenje nuklearnoga naoružanja, promicati postupno i dogovorno nuklearno razoružanje te poticati miroljubivu i sigurnu uporabu nuklearne tehnologije radi istinskoga razvoja, koji će poštovati okoliš i uvijek biti pozoran na dio potrebitijega stanovništva – kazao je Benedikt XVI.
Snažan apel Benedikta XVI. odnosio se na kontekst viske napetosti, u kojemu atomsku bombu službeno posjeduje pet stalnih članova Vijeća sigurnosti UN-a: Rusija, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Engleska i Kina. Tu su potom države koje ne bi smjele imati atomsku bombu, a izjavile su da ju posjeduju: Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja. Izrael službeno nema to oružje, ali međunarodna zajednica sumnja da Izrael ima od 70 do 200 nuklearnih glava. Iran je pitanje za sebe; službeno izjavljuje kako želi ostvariti atomsku sposobnost za civilne svrhe, ali se sumnja da mu je cilj stvoriti atomsku bombu, stoga je pod snažnom prismotrom Međunarodne agencije za atomsku energiju. Atomski kontekst je dakle slojevit i teško ga je analizirati, usko je vezan za geopolitičke promjene, a proživljava neku vrstu anarhije bez stabilnoga ustroja.
Osvrnuvši se na atomski kontekst u razgovoru za našu radio postaju Fabrizio Simoncelli, stručnjak za nuklearna pitanja, kazao je kako valja priznati da je Sporazum o neširenju nuklearnoga naoružanja, potpisan u tijeku Hladnoga rata, zaslužan što je ograničio broj zemalja posjednica, te što je potaknuo zemlje koje su željele bombu da se odreknu te želje, primjerice Južnu Afriku i Libiju. Ali ostaje činjenica da su druge zemlje tijekom ovih godina, napuštajući sporazum nastavile tim putem, primjerice Sjeverna Koreja, a neke sporazum uopće nisu potpisale – kazao je Simoncelli i dodao kako je stvarna opasnost da nuklearna tehnologija dospije u ruke terorista te da ju upotrijebe za proizvodnju takozvane „prljave atomske bombe“, odnosno bojeve glave nabijene običnim eksplozivom pomiješanim s radioaktivnim tvarima, koje bi imale ne toliko razorni učinak koliko moć raspršivanja radioaktivne tvari, dakle ogromno prostorno zagađivanje – zaključio je Simoncelli.