Crkva i društvo

Dragocjena prigoda, poglavito za mlade, koji će moći razmišljati o transcendentalnoj dimenziji života i ponovo naći odnos s Bogom bit će hodočašće Križa Svjetskoga dana mladih po Australiji. Početak hodočašća poklopio se s objavljivanjem izvješća Australskog statističkoga zavoda o vjerskoj stvarnosti na tome kontinentu. Prema izvješću, koje je prenijela agencija Fides, kršćanstvo je u Australiji glavna vjera. Oko 12 milijuna i 700 tisuća ljudi priznaje se kršćanima, ali je u odnosu na stanovništvo postotak pao sa 71% na 64%. Među kršćanskim ustanovama Katolička Crkva je s 5 milijuna i 100 tisuća vjernika glavna institucija, na drugom mjestu je Anglikanska, dok su pentakostalci zabilježili rast od 26%, sada ih ima oko 220 tisuća. Prema podacima izvješća, najproširenije nekršćanske religije su budizam (s 2,1%), islam (s 1,7%,) te hinduizam (s 0,7%). Zabrinjava porast nevjernika, u razdoblju od 1996. do 2006. godine postotak se od 16,6% povećao na 18,7%.
Organizatori Svjetskoga dana mladih nadaju se da bi događaj mogao probuditi vjersku svijest i identitet australskih katolika, te da bi mogao biti snažno sredstvo evangelizacije za sve one koji još ne poznaju Krista. Nadbiskup Philip Wilson, predsjednik Australske biskupske konferencije kazao je kako optimistički gleda na budućnosti Crkve. Na molitvenom bdijenju za početak hodočašća, održanom u biskupiji Broken Bay, sudjelovali su kršćani, domorodci, brojni studenti ne kršćani, a to je znak nade da će Božja milost nastaviti djelovati u srcima australske mladeži – kazao je nadbiskup.
Otac Giancarlo Bossi, misionar otet 10. lipnja i oslobođen nakon 39 dana, ponovno se 23. srpnja vratio u svoju župu Payao, u pokrajini Zamboanga, na Filipinima – kazao je otac Mariani, a prenijela agencija MISNA. Otac Bossi je stigao u župu i dobar dio dana proveo u posjetu narodu svoje zajednice. U ozračju velikoga uzbuđenja 25. srpnja je slavljena Misa zahvalnica – kazao je otac Mariani i dodao kako se na Filipinima 6. rujna održava skup zajednice misionara na kojem će sudjelovati i otac Bossi. Filipinski je tisak na prvim stranicama pisao o povratku o. Bossija na župu. Opraštam svojim otmičarima i molim se za njih – kazao je otac Bossi, rekavši kako je sretan što se nalazi među svojim narodom. Kako je prenijela agencija AsiaNews, vjerski čelnici i intelektualci Zamboanga uputili su apel za „mir i umjerenost“. Premda se izražava zadovoljstvo radi oslobođenja oca Bossija, potpisnici su „zabrinuti zbog njegove otmice i pogibije vojnika koji su ga tražili, čijim su obiteljima izrazili sućut i blizinu“. Imajući u vidiku nestabilnost u pokrajini, pozvali su stanovništvo „na mir i umjerenost kako se ne bi zaoštravala napetost“. Želja je svih da se mir temelji na procesu stvarnoga razvitka, gospodarskoga i društvenoga – istaknuto je u apelu.
Kada se vrati u Italiju, otac Giancarlo Bossi će iz ruku predsjednika talijanske pokrajine Lombardije Roberta Formigonija primiti „posebnu nagradu za mir 2007.“ Nagrada je – kako je prenijela agencija Sir – godišnje priznanje, koju pokrajinska vlada dodjeljuje osobama, ustanovama ili udrugama, zaslužnima za promicanje mira i suradnje u razvoju. Dramatično zatočeništvo oca Bossija, od prvoga je trenutka življeno sa zabrinutošću i strepnjom u čitavoj pokrajini koja je učinila sve što je bilo u njezinoj moći za pozitivan ishod. Otac Bossi je zacijelo čovjek mira, koji je posvetio život čineći dobro i pomažući potrebitima. Stoga, imajući u vidiku njegovo dramatično iskustvo, držim da je pravedno i dužno javnim priznanjem istaknuti njegovo djelo. Nadam se da ću ga uskoro sresti i očitovati mu toplinu i ljubav svih Lombardijaca – kazao je predsjednik Roberto Formigoni.
U Japanu je 2006. godine sklopljeno 3.130 katoličkih brakova, od toga ih je 1.450 sklopljeno između katolika i osobe koja ispovijeda drugu vjeru. U nedavno objavljenome izvješću Japanske biskupske konferencije, koje se odnosi na 2006. godinu, u Japanu – kako je prenijela agencija Fides – ima 452 tisuće katolika. Prošle godine kršteno je više od 7000 osoba, od čega su 3.693 odrasle, a ostalo djeca. Za krštenje je sveukupno pripremano 5.400 odraslih osoba. Prema podacima prikupljenima po župama, oko 60% japanskih katolika čine žene. Iz ukupnoga broja su isključene neregistrirane osobe i stranci, kojih ima oko 565 tisuća. Izvješće nadalje navodi kako najviše katolika ima u nadbiskupiji u Tokiju, 95.362, dok zajednica u Nagasakiju ima više od 65.000 vjernika, u Osaki oko 55.500, a u Yokohami 44.430 vjernika. Na koncu 2006. godine u Japanu je bilo više od 1.500 svećenika, od toga 926 Japanaca, a 627 misionara, đakona 38, i 138 sjemeništaraca. Redovnica ima više od 6.000, od toga su 372 strankinje, a redovnika ne svećenika 201, od kojih 147 domaćih. Više od 360 japanskih misionara (svećenika, redovnika i laika) danas radi u drugim državama po svijetu. Podaci očituju misionarsku živost male katoličke zajednice u Japanu, manjine obzirom na 127 milijuna japanskoga stanovništva. Katoličku vjeru je u Japan prvi donio Sveti Franjo Ksaverski, i to u XVI. stoljeću.
Zbog stalne nesigurnosti i nasilja, tisuće su osoba potražile utočište u izbjegličkim kampovima u Darfuru, zapadnoj sudanskoj pokrajini, koja je od 2003. godine poprište oružanih sukoba i teške humanitarne krize – stoji u izvješću Povjerenstva UN-a za Sudan, u kojemu se ističe kako je oko tri tisuće osoba u lipnju potražilo utočište u El Fasheru, glavnome gradu pokrajine Darfur. Kako je priopćila agencija MISNA, te su osobe napustile istočni dio pokrajine gdje se već tjednima vode oružani sukobi između vladinih snaga i pobunjenika. Iz južnoga su dijela pokrajine također počeli bježati civili zbog pogoršanoga sigurnosnoga stanja. U izbjegličkome kampu al Salamu smješteno je oko 33 tisuće osoba, a prije tri mjeseca bilo ih je samo 13 tisuća. Velik broj izbjeglica ide prema Čadu i Srednjoafričkoj Republici – stoji u priopćenju UN-a.
Tortura, zlostavljanje i ubojstva od strane sigurnosnih snaga u Turskoj ostaju nekažnjeni – stoji i izvješću Amnesty Internationala, objavljenome u lipnju, a u kojem se govori o manama i kašnjenjima istraga o kršenju ljudskih prava, stoga se zahtijeva reforma sudskoga i kaznenog sustava. Zaštita ljudskih prava građana mora biti iznad institucijskih i državnih interesa – kazala je ravnateljica programa za Europu i Srednju Aziju. Prema izvješću Humanitarne udruge, za nekažnjavanje policije i čuvara reda odgovorni su sudovi i prijetnje braniteljima ljudskih prava. Osim toga, upozorava se na nepostojanje neovisnoga tijela koje bi istraživalo kršenje ljudskih prava, kao i nedostatak središnjega arhiva o nasilju od strane policije. Na osnovi izvješća Službe za pravnu pomoć procjenjuje se da je 35% zatvorenika, uključujući i djecu, podvrgavano torturi i zlostavljanju. U Turskoj unatoč istragama, dosad nitko radi toga nije kažnjen.