Kardinal Kasper o reakcijama na dokument Zbora za nauk vjere

Nakon negodovanja nekih protestantskih kršćana na dokument Zbora za nauk vjere, kardinal Walter Kasper, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, dao je izjavu za tisak. Dokument Zbora za nauk vjere „Odgovori na pitanja koja se odnose na neke vidike nauka o Crkvi“, u prvi mah je izazvao negodovanje među kršćanskim protestantima. Drugo će mirnije čitanje moći pokazati kako dokument ništa novo ne tvrdi, nego izlaže i tumači, na sintetički način, stajalište koje je Katolička crkva i dosada zastupala. Stoga, nije nastala nova situacija te ne postoji nikakav objektivni razlog za negodovanje ili motiv da se netko osjeća kako se s njim grubo postupa. Svaki dijalog pretpostavlja jasnoću o raznim stajalištima. U tome smislu, upravo su protestantski partneri bili ti koji su nedavno zahtijevali ekumenizam jasnih stajališta. Ako sada ova Izjava izlaže i izjavljuje katoličko stajalište, odnosno ono što nas, s katoličkoga gledišta, nažalost još dijeli, to ne omeđuje nego podupire dijalog.
Iz pomnoga čitanja zaključuje se kako Dokument ne kaže za protestantske zajednice da nisu Crkve, nego tvrdi da nisu u pravome smislu crkve, to jest nisu crkve u smislu na koji Katolička crkva shvaća sebe kao Crkvu. To je, za bilo koju osobu srednjega ekumenskog obrazovanja, po sebi očita tvrdnja. U stvari, evangeličke crkve ne žele biti Crkva u smislu Katoličke crkve; one pretpostavljaju poimanje Crkve i službe koje, isto tako, ne odgovara katoličkome poimanju. Obzirom na to, zar nije istina da je najnoviji evangelički dokument o „Službi i ređenju“ učinio nešto slično Izjavi, tvrdeći kako katoličko shvaćanje Crkve i službe nije „svojstveno“ protestantima?“ Kada sam, nakon dokumenta Dominus Jesus, ustvrdio da su protestantske crkve drugačije, nije to bilo u suprotnosti s formulacijom Zbora za nauk vjere, kako su mislili neki protestanti. Naprotiv tražio sam prikladno tumačenje u koje sam i danas uvjeren. Poglavito jer katolici još i danas govore o protestantskim crkvama, o njemačkoj evangeličkoj crkvi, o Savezu luteranskih evangeličkih crkava u Njemačkoj, o crkvi u Engleskoj itd. Deklaracija Zbora za nauk vjere ništa drugo ne čini nego pojašnjava da mi rabimo riječ Crkva pridajući joj značenje koje nije posve jednako. Deklaracija pridonosi jasnoći i slijedom toga napretku dijaloga.
Sigurno nije u osnovi dijaloga to što nas dijeli, nego to što nas ujedinjuje, a puno je veće od onoga što nas razdvaja. Stoga ne treba zanemarivati to što na pozitivan način Deklaracija tvrdi obzirom na protestantske crkve, to jest da je Isus Krist u njima stvarno nazočan za spas njihovih članova. Imajući sve u vidiku, ne može se reći da je riječ o poznatoj tvrdnji. Ona uključuje priznavanje krštenja, a ipak vodeći računa o važnim razlikama koje postoje, Deklaracija, na tragu II. vatikanskoga sabora, sadržava niz pozitivnih tvrdnji o Svetoj večeri slavljenoj u protestantskoj crkvi (Dekret o ekumenizmu, 22). Dakle, Deklaracija nije uzmak u odnosu na već postignuti ekumenski napredak, nego nas obvezuje riješiti ekumenske zadatke koji su pred nama. Ove bi nas razlike trebale poticati, a ne zbunjivati zato što ih nazivamo pravim imenom. Uzimajući u obzir sve Deklaracija je žuran poziv da nastavimo ozbiljan dijalog – zaključio je kardinal Kasper.