Nadbiskup Cacucci o Motu proprio

Motu proprio Summorum Pontificum očituje napor Crkve da omogući svima koji žele „ostati u jedinstvu ili da ga ponovno nađu“ – istaknuli su švicarski biskupi. Kako bi vjernicima s liturgijskoga gledišta omogućio lakše razumijevanje dokumenta, biskup Kurt Koch, predsjednik Švicarske biskupske konferencije, na web-stranici Biskupske konferencije objavio je opširno tumačenje. Pohvale dokumentu također su očitovali i austrijski biskupi. U dokumentu koji je potpisao kardinal Cristoph Schönborn, naglasak je stavljen na Papinu nakanu „nadići podjele Crkve, kako bi se dublje crpilo iz izvora Kristova otajstva“. Motu propio ujedinjuje a ne dijeli – istaknuo je nadbiskup Barija Francesco Cacucci. Mislim kako je osnovno poći od činjenice da je Papa otac svih, dakle treba biti otac i onih koji s raznim osjetljivostima žive u Crkvi. Neupitno je da Učiteljstvo Crkve obvezuje sve; Misal koji nikada nije ukinut – kako Papa ističe u popratnome pismu – ostaje na snazi za one koji su imali teškoća, poglavito u nekim zemljama, prihvatiti možda s divljom kreativnošću tumačenje II. vatikanskoga sabora. Mislim da se taj problem ne odnosi na talijansku stvarnost – kazao je nadbiskup.
Osvrnuvši se na svoje iskustvo s latinskim jezikom, kazao je kako u njegovoj nadbiskupiji nije bilo slučajeva, makar koliko je njemu poznato, „divlje kreativnosti“ nakon II. vatikanskoga sabora. To je pogodovalo uravnoteženom držanju. Pjevati „Oče naš“ na latinskome za nas je uobičajeno, isto tako „Kyrie“ ili „Slavu“. Upravo stoga bilo bi neobično da naš puk traži Misu na latinskome. Ako bi se pružila prigoda za to, ne vjerujem da bi bilo teškoća. Naš puk je vičan i na latinski jezik u slavljenju Mise – istaknuo je nadbiskup i dodao kako su, tijekom posljednje Sinode o Euharistiji, brojni biskupi iz čitavoga svijeta zahtijevali da se vrati smisao otajstva u slavljenju Euharistije, kao i općenito u liturgiji. Dakle, ta je potreba raširena u svijetu. Posebice mislim na biskupe iz istočnih zemalja, koji su mnogo trpjeli, ponekad i progone, kako bi ostali vjerni i poštovali euharistijsko otajstvo. Eto zašto su možda reakcije koje su u nekim zemljama nastale po uzoru na Léfévrea bile reakcije na „divlju kreativnost“ i možda na nedostatak poštovanja, čak i dimenzije otajstva koja uvijek prati euharistijsku, „Božansku liturgiju“ kako je nazivaju istočnjaci – zaključio je nadbiskup Cacucci.