Niz odgovora na pitanja kako bi se izbjegla pogrešna ili nepotpuna tumačenja o učenju II. Vatikanskog sabora o naravi Katoličke crkve

Niz odgovora na pitanja kako bi se izbjegla pogrešna ili nepotpuna tumačenja o učenju II. Vatikanskog sabora o naravi Katoličke crkve – cilj je dokumenta koji je Zbor za nauk vjere objavio pod naslovom „Odgovori na pitanja koja se odnose na neke vidike o nauku o Crkvi“. Dokument ima i ekumenski vidik, a napose pojašnjava vidik po kojemu Kristova Crkva „traje“ u današnjoj Katoličkoj crkvi, koju vode Papa i biskupi.
Osvrnuvši se na objavljeni dokument u razgovoru za našu radio postaju nadbiskup Angelo Amato, tajnik Zbora za nauk vjere, kazao je kako se dokument naziva „Odgovori“ jer ne podrazumijeva opširno i detaljno razglabanje, vlastito primjerice Uputama ili doktrinarnim notama. U ovome slučaju riječ je o kratkim odgovorima na sumnje o ispravnom tumačenju II. vatikanskog sabora. U dokumentu je sadržano pet kratkih pitanja s pet sažetih jasnih i sigurnih odgovora crkvenoga učiteljstva. U prvome upitu pita se je li II. vatikanski sabor izmijenio prijašnji nauk o Crkvi? Zbor za nauk vjere odgovara kako Sabor nije želio izmijeniti niti je ustvari izmijenio taj nauk, nego je želio razviti ga, produbiti i opširnije izložiti, kako je uostalom papa Ivan XXIII. veoma jasno potvrdio na početku Sabora: ... „Sabor želi prenijeti čisti i cjeloviti katolički nauk, bez ublaživanja ili iskrivljivanja“.
Središnji je drugi upit, kako treba shvati tvrdnju da se Kristova Crkva nastavlja u Katoličkoj crkvi? Taj upit je pretrpio razna tumačenja, a nisu sva sukladna sa saborskim naukom o Crkvi. Zbor odgovara citirajući II. vatikanski sabor da je Krist na zemlji ustanovio jednu Crkvu: „Ova Crkva [...] nalazi se u Katoličkoj crkvi, kojom upravljaju nasljednik apostola Petra i biskupi sjedinjeni s njim“. Postojanje označava trajni povijesni kontinuitet i zadržavanje svih elementa koje je Krist ustanovio u Katoličkoj crkvi, u kojoj se stvarno nalazi Kristova crkva na ovoj zemlji – kazao je nadbiskup.
Na upit zašto Sabor rabi riječ („subsistit in“) „nalazi se u“, kazao je kako je netko to tumačio kao radikalnu izmjenu nauka o Crkvi. U stvarnosti izričaj „nalazi se u“ koji potvrđuje punu istovjetnost Kristove crkve s Katoličkom crkvom, ne mijenja nauk o Crkvi. Ali on jasnije očituje kako izvan njezina organizma nije crkvena praznina, nego se nalaze „mnogi elementi posvećenja i istine“, „koji kao darovi svojstveni Kristovoj Crkvi potiču na katoličko jedinstvo“ – pojasnio je nadbiskup.
Na upit zašto Sabor Istočne crkve koje nisu u punom jedinstvu s Katoličkom naziva crkvama, kazao je kako odgovor nalazimo u saborskome dekretu o ekumenizmu: Budući da pak one Crkve, mada rastavljene, imaju prave sakramente a poglavito, i to snagom apostolskoga nasljeđa, svećeništvo i euharistiju, kojima su s nama još povezane najtješnjom vezom“ zaslužuju titulu „posebnih ili krajevnih Crkava“ i nazivaju se sestrinske Crve. Ipak treba pojasniti da zajedništvo s Katoličkom crkvom, čiji je vidljivi poglavar Rimski biskup i nasljednik Petrov nije neki izvanjski dodatak partikularnoj Crkvi, nego je jedno od njezinih unutarnjih konstitutivnih načela. Zbog čega partikularnim Crkvama ipak nešto nedostaje – kazao je nadbiskup.
Na upit zašto Sabor i naknadno učiteljstvo kršćanskim zajednicama proizišlim iz Reforme šesnaestoga stoljeća ne pridaju titulu Crkve, odgovorio je da je što se toga tiče rana još veoma duboka. Nastale nakon tisuću i 500 godina katoličke tradicije, te zajednice nisu sačuvale apostolsko nasljeđe u sakramentu Reda, tako su izgubile konstitutivni bitni element da budu Crkva. Zbog nedostatka službenoga svećenstva te zajednice nisu sačuvale istinsku i cjelovitu bit euharistijskoga otajstva. Stoga prema katoličkom nauku ne mogu biti zvane Crkvom u pravome smislu riječ – kazao je nadbiskup i dodao kako postoji kontinuitet između tradicionalnog, saborskog i post saborskoga crkvenoga nauka. Novo lice Crkve ne podrazumijeva raskid nego sklad u shvaćanju svoga jedinstva i jedinstvenosti. Jedina Kristova Crkva, unatoč podjelama, nalazi se kroz povijest u Katoličkoj Crkvi. Stoga nije ispravno misliti da Kristova Crkva postoji kao nešto idealno. S riječju „nalazi se u„ Sabor je želio izraziti jedinstvenost Kristove Crkve: Crkva kao jedinstveni subjekt postoji u povijesnoj stvarnosti – zaključio je nadbiskup Amato.