Komentari na Motu proprio

Motu proprio 'Summorum Pontificum' svi trebaju radosno prihvatiti, jer nije riječ o ograničavajućoj mjeri, nego o istinskome „proširenju“ mogućnosti, prema već poznatoj Ratzingerovoj tezi o „proširenju razuma“ – priopćila je agencija Fides osvrćući se na Rimski misal iz 1962. godine. Crkva u Indiji je preko nadbiskupa Mumbaia, Oswalda Gracisa, izjavila kako dokument izlazi u susret pastoralnim potrebama zajednice i na raspolaganje Crkve stavlja „sve bogatstvo latinske liturgije“. Osvrnuvši se na teološki vidik dokumenta u razgovoru za našu radio postaju don Nicola Bux, profesor teologije na Papinskome sveučilištu svetoga Tome u Rimu, kazao je kako je najznakovitiji vidik dokumenta pozivanje na jedinstvo vjere u višestranosti, u različitosti molitvenih oblika. Tu činjenicu malobrojni zamjećuju. Govoreći o gromoglasnim medijskim naslovima „Crkva se vraća unazad“, „Nijekanje Sabora“ i drugima kazao je kako liturgijske knjige nikad nisu bile dokinute. Riječ „dokinuti“ je pravni tehnički izraz i ne odnosi se na liturgiju. Dakle, knjige su „ obnovljene“, govori se o „obnovi – renovatio“. Obnova je sastavni dio fiziološkoga procesa oblikovanja liturgijskih knjiga, primjerice antički rimski obrednici, vremenom su doživjeli razna izdanja, a jedno nije dokidalo drugo. Iznosim drugi primjer: da su gregorijanski obrednik i misal svetoga Pija V. bili ukinuti, kako bi se s njima moglo služiti u obnavljanju liturgijskih knjiga? Riječ „nov“, jednostavno znači posljednji u nizu – istaknuo je profesor Bux.
Na upit što bi odgovorio vjernicima koji u potpunosti ne shvaćaju značenje dokumenta, kazao je kako je za razumijevanje potrebno čitanje, jer je neznanje majka svih predrasuda. Treba pozorno čitati dokument i popratno pismo, koje pomaže shvatiti kontekst. Naravno, ako bi unatoč svemu razumijevanje bilo teško, onda se zaista treba obratiti biskupima i pastirima koji će biti na raspolaganju kako bi se shvatilo ono što sam spomenuo, to jest da jedna vjera ima razne molitvene oblike. Uostalom i danas smo svjedoci molitvenih oblika crkvenih pokreta: netko moli na jedan, a netko na drugi način, a i u stara su vremena dominikanci molili na jedan način, a franjevci na drugi. Dakle, ne postoji ukidanje obreda, naprotiv postoji razvoj i obnova oblika. Vjerujem da Motu proprio, budući da mu je cilj dobro duša – želi svima pomoći, poštujući sve, da shvate kako postoje razni oblici očitovanja u molitvi jedne vjere – zaključio je profesor Bux.
Prema mišljenju povjesničara Franca Cardinija, profesora srednjovjekovne povijesti na sveučilištu u Firenci. Motu proprio nije nazadovanje. Nikad se Crkva ne vraća unazad; ona uvijek ide naprijed. Vjerujem da je Sveti Otac u svome Motu proprio savršeno interpretirao temeljni poziv Crkve da shvati današnji svijet, da ništa ne izgubi od prošlosti, a istovremeno da ga priprema za budućnost. Ovaj povratak na velika vrata latinskoga jezika potvrda je univerzalnoga zvanja Crkve da se izdigne iznad postojećih razlika, koje su povijesno opravdane i svete raznim narodima, pripadnicima Katoličke crkve, koji se prepoznaju u zajedničkome jeziku – istaknuo je profesor i dodao kako je bila potrebna hrabrost Benedikta XVI. da s ovim premisama i uputama ponovno predloži latinski jezik, premda je svjestan da će bez sumnje izazvati poneko pogrešno shvaćanje i predrasudu. To bih usporedio s hrabrošću Ivana Pavla II. kad je išao moliti u neku sinagogu ili džamiju. Zaista je riječ o obnavljajućoj gesti, koja ne samo da se vraća ustanovljenju Crkve, nego je danas predstavlja mladu i svježu, kao da je tek izišla iz Božjega nauma. To je izvanredno, jer je Papa očitovao da Crkva, koja ima dvije tisuće godina, još ima snagu kao da je tek rođena – kazao je profesor.
Na primjedbu kako Motu proprio stavlja naglasak na vrijednost i ljepotu latinskoga jezika, kazao je kako je civilno društvo napuštajući latinski jezik doživjelo veliki kulturni gubitak, rekao bih i u etičkome smislu, jer latinski je strog jezik, uči razmišljati, zahtijeva čvrstu logiku, a nije slučajno bio jezik glasovitoga rimskog prava. Mi mislimo da smo već u budućnosti jer se služimo ovim banalnim „osnovnim engleskim“ jezikom. U Sjedinjenim Državama danas postoje centri u kojima se nastoji provjeriti može li se latinski upotrijebiti kao osnova za univerzalni informatički sustav. Rezultati su izvanredni, jer se latinski puno bolje od engleskoga prilagođava informatičkim potrebama. Nije riječ, dakle, o povratku unazad, nego je zaista riječ o gledanju naprijed – zaključio je profesor Cardini.