Uz liturgijska čitanja 14. nedjelje kroz godinu, razmišlja vlč Marijan Franjčić
 

Evanđelje izabrano za 14.nedjelju kroz godinu govori na osobit način o poslanju Isusovih učenika i o stilu koji je primjeren toj zadaći. Među uputama ima i nekih manje razumljivih iako nam je ući u duh kojim su ispunjene da bi i današnji Isusovi učenici u drukčijim prilikama vršili svoje poslanje istim duhom.
Nakon potopa, u 10. poglavlju Postanka se, ovisno o verziji, nabraja 70 ili 72 naroda koji su nastali na zemlji. Luka je bez sumnje razmišljao o svim tim narodima kad je pisao 10. poglavlje gdje Isus stvara Crkvu. «Žetva je velika». Samim time Isus predlaže jedinu strategiju koja odgovara vjernicima. Ako ima toliko naroda koji mogu žeti, neka se učenici bace na posao kao da cijeli posao ovisi isključivo o njihovom trudu. Isus nije poslao samo Dvanaestoricu, već vrlo velik broj učenika, čija su imena uglavnom zaboravljena. Ovdje se ostvaruje Božje djelo i On je taj koji svoje djelo ostvaruje s nama. Otuda savjet koji je i danas ključan: «Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.» Čini se bitnim da najprije Isusovi poslenici povjeruju da je žetva zaista velika, tj. da Bog tako vodi ljudska raspoloženja da upravo čekaju da bude žetva. To onda može značiti da se ti poslenici moraju češće zapitati da li zaista rade u Isusovoj žetvi ili možda to svoje djelovanje shvaćaju i rade na način koji su oni sebi izmislili… Radimo li kao Isusovi učenici ono što je Isus želio da radimo?Jesmo li mi žeteoci? Treba imati hrabrosti glasno govoriti...Tu je sadržana cjelokupna Isusova poruka iz 10. poglavlja Evanđelja po Luki. Isus pošalje 72 učenika po svijetu, ne kao turiste ni karijeriste, već ih poziva da govore glasno, da se energično tome posvete, da iskazuju svoj ponos tijekom puta, u svim gradovima. Pošalje ih 72, no tih 72, to su lica, osjećaji, šalje ih da govore srcem da prenose poruku, a ne da nam poput poštarâ donose pisma, naredbe, pravila, članke kanonskog prava. Šalje ih dvoje po dvoje, raširenih ruku...kao što je stvorio muškarca i ženu, kao što je izdao svoju jedinu zapovijed i o ljubavi prema Bogu i o ljubavi prema bližnjemu. Šalje ih ispred sebe, dakle izlaže ih riziku i pustolovini. Crkva nije napravljena da bi se hodalo natraške, da bi se povlačila prošlost, već da bi se ukazala budućnost. Polazište je molitva. Smjer je svijet. Prije polaska treba moliti, ukorijeniti se u Bogu, prihvatiti Očev naum. «Molite onda gospodara žetve». Potom «Idite». Hitno je, urod je sazrio. Nema vremena za gubljenje. Svi čekaju.«Žetva je velika». Isus stvara svjedoke nježnosti u svijetu nasilja: «Kao jaganjci među vukovima». Šalje ih slobodne: bez novca, bez torbe, bez sandala...– «Na putu nikoga ne pozdravljajte...»: bez diplomatskih fraza. Ukratko, krenuti raširenih ruku imajući jedino ljubav. Svakoj obitelji, svakoj družini, u svakoj kući...prvo recite: «Mir!». Ne idite iz jedne kuće u drugu jer za ljubav je potrebno vrijeme. Ona se ne uči u prolazu, treba se upoznati, stvoriti veze. Zasukat ću rukave i počinjem graditi Crkvu i svijet jer Crkva i svijet međusobno se pomiješaju na putu. Naviještati približavanje Kraljevstva Božjega može samo onaj kojemu je iznad svega stalo do tog Kraljevstva iako stoji i riječ: «Vrijedan je radnik svoje plaće». Crkva je priča o ljubavi gdje počinjem slušati otkucaje tuđeg srca, a to je srce Boga i mog susjeda i počinjem govoriti jer riječ je poput djelića Boga, stisnuta između zubi, i ima potrebu eksplodirati od radosti i slobodno trčati cestom jer ludosti svijeta suprotnost nije znanje, pa ni mudrost, već radost blaženstava. Neka vas ova nedjelja potakne na zalaganje u izgradnji Crkve i svijeta koji su međusobno pomiješani na povijesnom putu!