Strategija za borobu protiv siromaštva

Namjenska pomoć na lokalnoj razini kako bi se otvarala nova radna mjesta i ojačali gospodarski, odgojni i zdravstveni sustavi u siromašnim zemljama – to je, prema mišljenu nadbiskupa Silvana Tomasija, stalnoga promatrača Svete Stolice pri Uredu Ujedinjenih naroda u Ženevi, strategija za borbu protiv siromaštva u globaliziranome društvu. Govoreći na zasjedanju Gospodarskoga i društvenoga Vijeća UN-a, nadbiskup je istaknuo kako je potrebno da industrijalizirane zemlje provedu podrobnu analizu uzroka i pogrješaka koji su priječili rješavanje problema.
Promjena mentaliteta na lokalnoj razini može biti pobjednička strategija u borbi protiv siromaštva – istaknuo je nadbiskup pozivajući se na pismo Benedikta XVI. upućeno njemačkoj kancelarki, Angeli Merkel, da istakne kako bi se pitanju siromaštva „trebalo dati najveću pozornost i prioritet radi jednakoga dobra bogatih i siromašnih zemalja“. Podsjećajući kako u svijetu sve do danas gotovo milijarda i 400 milijuna ljudi živi s manje od dva dolara na dan, nadbiskup je istaknuo žurnost „da se pomoć namjenjuje ciljanim i manje općenitim nacrtima, koji mogu na opipljiv i mjerljiv način jačati svagdanje iskustvo pojedinaca u društvenome tkivu zajednica. Takva učinkovita potpora – dodao je nadbiskup – zahtijeva višestrane kanale raspodjele i trebala bi doprijeti do osnovnih infrastruktura zajednice; takva potpora uživa jamstvo ne samo vlada, nego i organizacija i institucija nazočnih u društvu, uključujući one kojima upravljaju vjerske skupine, poput škola, bolnica i klinika, društvenih centara te odgojnih i športskih programa. Treba dakle podupirati otvaranje novih radnih mjesta te jačanje zdravstvenih i odgojnih sustava.
Prema mišljenu stalnoga promatrača Svete Stolice, „obrazovane osobe između sebe mogu uspostaviti društvene odnose zasnovane ne na sili i zloporabi, nego na poštovanju i prijateljstvu. U tome kontekstu – primijetio je nadbiskup Tomasi – lakše je smanjiti korupciju, rak ranu siromašnih zemalja, koja može obeshrabriti povjerenje zemalja darovatelja. Potrebni su zatim novi međunarodni ugovori za reguliranje iskorištavanja prirodnih bogatstava, povrat nezakonito otuđenih javnih fondova, ograničavanje trgovine oružjem i otklanjanje usiljenih poticaja poljodjelstvu. Ako dakle strani ulagači trebaju pridonijeti gospodarskome razvoju zemalja u kojima djeluju – pojasnio je nadbiskup – s druge strane, vlade moraju “osigurati pogodne uvjete za etička ulaganja, uključujući učinkovit pravni i stabilan porezni sustav, zaštitu prava vlasništva, te infrastrukture koje lokalnim proizvođačima omogućuju pristup na regionalno i globalno tržište. Iskorjenjivanje siromaštva je moralna obveza – zaključio je nadbiskup Tomasi.