Ne možemo ostati ravnodušni ili nepripremljeni, nego se moramo trsiti kako bismo pronašli
nove načine u očitovanju svoje solidarnosti i zabrinutosti zbog ogromnih i rastućih
problema u pomorskome svijetu, da budemo kadri svakome mužu i ženi, čiji život ovisi
o moru, svjedočiti vjeru koja spašava, djelotvornu ljubav i nadu koja rasvjetljuje
– kazao je kardinal Raffaele Renato Martino, Predsjednik Papinskoga vijeća za pastoral
selilaca i putnika, govoreći na XXII. svjetskome kongresu o Apostolatu mora, koji
je održan u Poljskoj. Kardinal nije tajio svoju sklonost prema svijetu mora, i sam
je podrijetlom iz primorskoga kraja, a prvo vjenčanje koje je obavio kao mladi svećenik
bilo je vjenčanje mladoga pomorca. Kardinal je istaknuo važnost Apostolata mora koji
uživa potporu opće Crkve, zahvaljujući Papinskim predstavnicima i suradnji s drugim
kršćanskim organizacija. Potom se osvrnuo na Međunarodnu konvenciju iz 2006. godine,
te na nedavno usvojenu konvenciju o ribolovu, u kojem je zaposleno više od 40 milijuna
ljudi, ponajčešće u veoma teškim i opasnim uvjetima. Usporedo s tim je unutar Crkve
porasla vidljivost Apostolata mora. Dovoljno je prisjetiti se kako su od 2003. godine
Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. u nagovoru prije Molitve Anđeo Gospodnji govorili
o obilježavanju Dana mora kao prigodi da se svrati pozornost na potrebu i značenje
Apostolata mora. Laici nisu samo korisnici usluga, nego u Apostolatu ima aktivnu ulogu
koju je kardinal sažeo u tri točke: globalizirati solidarnost, globalizaciju učiniti
ljudskom, promicati svjetski suživot pomoću evanđeoskih vrednota i socijalnoga nauka
Crkve. „Obraćati se, povjeravati se Bogu pred“... neizmjernošću mora, njegovoj
jakosti i sjaju“ te „promicati pomorski humanizam nadahnut kršćanskom nadom“ – te
su svečane i zahtjevne riječi, jednostavne ali i utješne, 28. lipnja odzvanjale na
obalama Baltika, u Gdyni u Poljskoj, na svršetku XXII. svjetskoga kongresa Apostolata
mora, organiziranog pod pokroviteljstvom Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i
putnika. Za ovaj skup, Apostolat mora je odabrao temu snažnoga pastoralnog sadržaja:
U solidarnosti s narodom mora, svjedoci nade Božjom Riječju, liturgijom i služenjem“.
To se uvjerenje ponavlja u poruci s Kongresa, upućenoj pomorskome svijetu, kojemu
su kardinal Renato Raffele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća te nadbiskup Agostino
Marchetto, glavni njegov tajnik, zajamčili nazočnost i dragocjeni prinos usmjeravanja,
slušanja i potpore. Svjedočiti nadu, dakle. Ponijeti taj dragocjeni i neophodan dar
„narodu mora“. Mornarima i ribarima koji su često najsiromašniji među siromašnima,
ali i onima koji se približavaju moru kako bi tražili, možda i nesvjesno, plemenitiju
dimenziju slobodnoga vremena, odmora i turizma. Pomorcima na brodovima, Apostolat
mora jamči bliskost i stvarnu solidarnost u uvijek teškim okolnostima, često bolnim
i dramatičnim. To je izričita osuda kako neki materijalni napredci i nove tehnologije
često postaju sredstva kako bi se mornarima i ribarima nametnuo veći teret, pretvarajući
ih u robote, na štetu njihovih prava te ljudske, obiteljske i duhovne ravnoteže. S
obala Baltika poručeno je kako je more također mjesto nade i istine; ističući da oni
koji provode i povjeravaju svoj život moru čuvaju prave vrednote solidarnosti, istinsku
hrabrost te ostvaruju prijateljski suživot među osobama, kulturama i različitim religijama.
Iz Gdynie, Apostolat mora isplovljava s punom sviješću nesigurnosti i opasnosti koje
se očituju svaki dan, ali i s čvršćim uvjerenjem na morskim putovima naviještati Božju
Riječ, u liturgiji i u služenju, poglavito siromašnima. Mariji, Zvijezdi mora, povjereno
je promicanje pomorskoga humanizama, da sve više budemo svjedoci nade u solidarnosti
s narodom mora.