Uz liturgijska čitanja XIII. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Marijan Franjčić

Isus ponovno pokreće svijet pretvarajući nas u svoje učenike. «Dođi, slijedi me, ustani i hodaj... i navješćuj kraljevstvo Božje. Nitko tko stavi svoju ruku na plug te se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje». Isus koristi sliku onoga koji ruku stavlja na plug kao podsjetnik na Elizeja koji je obrađivao zemlju s volovima kad ga je Ilija zazvao. Potpuno slobodan, odmah je žrtvovao svoje volove i njihove jarmove. Za rad s Isusom prikladan je samo onaj koji ravno gleda na cilj, bez skretanja. Posao zahtjeva svu pažnju. Onaj koji svoj život želi uskladiti s načelima Evanđelja mora, nakon što se za to odluči, to činiti bez gledanja unatrag. U tome će maksimalno ustrajavati cijeloga života; ukoliko mu pozornost skrene s cilja prema kojemu ide, njegov će trud istog trena oslabjeti. Bit će «bezvrijedan» za kraljevstvo Božje, nikad neće biti pravi Kristov učenik. Što su zapravo u kršćanskoj praksi ti pogledi unazad?
Nužno je utvrditi cijenu mog sudjelovanja u kršćanstvu: ono što će mi kršćanstvo donijeti premašuje moje nade, no jače osjećam koliko me ono košta sada. Isus se u Evanđelju obraća onima koji su spremni upustiti se u veliku kršćansku pustolovinu. Odvagnuo je razloge za i protiv te potom pristao. Slijediti će Isusa, to je sigurno, no…za koji trenutak, sutra ujutro najkasnije.» «Ja ću te slijediti, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se oprostim sa svojima.« Traži li previše? Ta molba djeluje tako prirodno. Odgoda je kratka. No sama želja za odgodom nagriza volju kandidata. Isus, međutim, ne osuđuje niti prezire naklonost koju ta osoba osjeća prema svojim najmilijima. Kasnije će učenik ponovno vidjeti svoje bližnje jer ih neće prestati voljeti: no činjenica da će tada biti kršćanin znači da će ih voljeti još bolje, još učinkovitije. Oni su ti koji moraju čekati, a ne Krist.
Kad ste čuli poziv, ozbiljno shvatili Evanđelje i odlučili po tom pravilu živjeti, ne izlažite se mogućnosti žaljenja osvrćući se unatrag, prema onome što nužno morate napustiti, ne osvrćite se ni lijevo ni desno, ni prema onima koji vas kritiziraju ili žale. Stavili ste ruku na plug; gledajte samo naprijed.
Prvi pogled unazad možda će nas zabrinuti, no sljedeći bi nas mogli obeshrabriti. Zato nam Gospodin odgovara: «Ne gledajte tamo odakle ste krenuli, već cilju kojem se usprkos svemu približavate.» Kad smo odlučili živjeti u skladu s evanđeljem, osudili smo se na stalno nadmašivanje samoga sebe. Jesmo li dali sve od sebe? Sasvim je sigurno da može i bolje… Možda smo razočarani što nitko ne slijedi naš primjer, nitko nas ne razumije, proturječe nam. Što više pokušavamo širiti Evanđelje, okupiti ljude, to su otpor i suprotstavljanje vidljiviji.
Rezultati koje smo dosad postigli tek su slabašni, no ne znamo koji će biti kasniji učinci naših riječi i djela. Osim toga, Isus od nas ne traži da uspijemo, već da se trudimo. Naše sadašnje nezadovoljstvo preduvjet je našeg napretka.
Treći pogled unatrag – ujedno i najopasniji – je pogled koji nas vodi da samozadovoljno promatramo posao koji smo dosad napravili. Onaj koji vjeruje da je gotovo stigao do cilja neprimjetno usporava hod, uskoro se zaustavlja i ne završi s oranjem svoje brazde. Ne, nikad ne stižemo do cilja. Ako i posrnemo, možda i padnemo, ustanimo bez oklijevanja i nastavimo hodati s novom hrabrošću. Svaki put kad pogled usmjerimo prema Isusu, činimo jedan korak naprijed.
Želim ustati i preuzeti kontrolu nad svojim životom. Ne želim više da netko drugi bude odgovoran umjesto mene, ja želim dijeliti odgovornost sa svojom braćom. Želim živjeti, da, živjeti kao čovjek koji stoji uspravno. Neka Vam ova nedjelja bude korak naprijed u nasljedovanju Isusa!