U svijetu je 26. lipnja obilježen Međunarodni dan potpore žrtvama torture, naime toga
je dana prije 20 godina stupila na snagu Konvencija UN-a protiv torture. Obilježavanjem
se želi međunarodnu javnost podsjetiti kako je tortura težak zločin protiv čovječnosti
i odlučno očitovati 'NE' okrutnome kršenju ljudskih prava. Ban Ki-Moon, glavni tajnik
UN-a, istaknuo je u prigodnoj poruci kako „ premda je prošlo dvadeset godina od stupanja
na snagu Konvencije, brojne zemlje još nisu ratificirale dokument. Glavni tajnik poziva
sve članice UN-a da pristupe konvenciji. Brojni promatrači prozivaju Europu i Zapad,
općenito, da malo rade protiv torture. Osvrnuvši se na odnos Zapada prema torturi
u razgovoru za našu radio postaju Kolya Canestrini, profesor međunarodnoga prava na
sveučilištu u Ferrari, kazao je kako se na Europu sumnja da zatvara oči pred torturom.
Dovoljno je prolistati dnevnike da se uvjerimo u očite primjere. Saznali smo ovih
tjedana kako su Europu prelijetali zrakoplovi ili su bile nezakonski zatvarane osobe
i u zatvorima mučene u ime „više vrednote“, odnosno međunarodne sigurnosti – kazao
je profesor i dodao kako je tortura zločin protiv čovječnosti i kao takva potpada
pod jurisdikciju Međunarodnoga kaznenoga suda. Za učinkovitost suda potrebna je politička
volja i snaga te unutarnja dosljednost. Očito je da nedostaje jedno i drugo jer se
još uvijek primjenjuje tortura. Ni jedna se država nije stvarno borila protiv torture.
Svaka je država spremna provjeravati ponašanje druge, ali kad je riječ o vlastitome
javnome redu, na torturu se , ako nije i izričito ovlaštena, gleda kroz prste. Na
upit hoće li tortura iščeznuti, kazao je kako svako potpisivanje konvencije, ratificiranje
dokumenta i svaki korak protiv torture približavaju ukidanju torture. Za taj se ishod
svim sredstvima svakodnevno moramo boriti – kazao je profesor i dodao kako bi se države
morale pridržavati konvencije. Neke je nisu ni potpisale, a ima i onih koje su je
potpisale, poput Italije, ali joj nisu prilagodile svoje unutarnje zakonodavstvo,
u smislu što nitko pred sudom ne odgovara za torturu nego za zločin poput osobne povrede,
privatnoga nasilja ili tome slično; ti zločini pojedinačno uzeti ne ostavljaju dojam
kazne primjerene torturi – zaključio je profesor.