Europa mora ponovno ovladati svojom tradicijom kolijevke humanizma, utemeljenoga na
kršćanskim vrednotama
Europa mora ponovno ovladati svojom tradicijom kolijevke humanizma, utemeljenoga na
kršćanskim vrednotama, a kontinentalna sveučilišta moraju dubinski proučavati „krizu
modernosti“, omogućujući vjeri i razumu da surađuju i odgovore kulturnim i duhovnim
potrebama čovjeka. Govorom velikoga intelektualnoga dometa, Benedikt XVI. je dopodne
primio u audijenciju profesore i rektore europskih sveučilišta, koji su ovih dana
u Rimu sudjelovali na skupu „Novi humanizam za Europu“. U Europi koja „osjeća
izvjesnu društvenu nestabilnost i nepovjerenje prema tradicionalnim vrednotama“, promicanje
novoga humanizma „zahtijeva jasno shvaćanje što ustvari znači modernost“. Polazeći
od te pretpostavke Papa je opširno govorio o ulozi koju učilišta Staroga kontinenta
mogu i moraju odigrati u službi „ujedinjenije Europe“. Daleko od toga da bude plod
površne želje za novošću, traženje novoga humanizma mora ozbiljno voditi računa o
činjenici da se u Europi događa ogromno kulturno pomicanje, u kojem su muževi i žene
svjesniji svoga poziva da se aktivno zauzimaju u promjeni svoje povijesti. Povijesno
gledano, u Europi se razvio humanizam, zahvaljujući plodnoj suradnji između raznih
kultura njezinoga naroda i kršćanske vjere. Europa danas mora očuvati i ponovno ovladati
svojom istinskom tradicijom ako želi ostati vjerna svome pozivu kolijevke humanizma
– istaknuo je Benedikt XVI. Papa je svojim slušateljima rekao da posebnu pozornost
treba obratiti na tri glavna pitanja: duboko proučiti krizu modernosti, čuvati se
lažne dihotomije stvorene između „pravoga humanizma“ – koji gleda na transcendentnost
– i izvjesnoga „teizma“ koje se drži krajnostima „nepomirljivoga sukoba između Božjega
zakona i ljudske slobode“. Radije se pitajmo – primijetio je Bendikt XVI – je li –
kako je napisao Ivan Pavao II. u enciklici 'Redemptor hominis' – u doba gospodarskih
i tehničkih napredaka „čovjek kao takav, u kontekstu toga napretka, postao zaista
boljim, to jest duhovno zrelijim, svjesnijim svoga ljudskoga dostojanstva, odgovornijim,
otvorenijim prema drugima, poglavito slabijima i potrebitijima, spremniji davati i
nositi pomoć svima“. Papa je potom govorio o odnosu vjere i razuma, ustvrdivši
među inim kako je množenje europskih učilišta bilo promicano na osnovi uvjerenja da
vjera i razum mogu surađivati „u traženju istine, uzajamno poštujući narav i opravdanu
neovisnost, ali zajedno djelujući na skladan i kreativan način u ostvarenju ljudske
osobe u istini i ljubavi“. Sadašnje je kulturno pomicanje često viđeno kao 'izazov'
općoj kulturi i samom kršćanstvu, a ne kao 'obzor' u odnosu na koji mogu i trebaju
biti pronađena kreativna rješenja – kazao je Benedikt XVI. Sveti je Otac potom
govorio o prinosu koji kršćanstvo može dati budućem humanizmu. Takozvano „pitanje
čovjeka“ – predmet rasprava na rimskome skupu rektora i sveučilišnih profesora – izaziva
Crkvu da osmisli učinkovite načine kako suvremenoj kulturi priopćiti „realizam“ svoje
vjere u spasiteljsko Kristov djelo. Kršćanstvo – upozorio je Benedikt XVI – ne smije
biti potisnuto u svijet mita i emocija, nego mora biti poštivano kako bi njegov naviještaj
rasvijetlio istinu o čovjeku, tako da duhovno preobrazi muževe i žene te im omogući
da ostvare svoje zvanje u povijesti. Spoznaja nikad ne može biti ograničena samo
na intelektualno područje; ona uključuje obnovljenu sposobnost gledati na stvari bez
predrasuda i unaprijed stvorenih mišljenja te divljenje stvarnosti čiju se istinu
može otkriti ujedinjujući intelekt i ljubav. Samo onaj Bog koji ima ljudsko lice,
objavljen u Isusu Kristu, može nam zapriječiti da suzujemo stvarnost upravo kada zahtijeva
uvijek nove i sve složenije razine razumijevanja. Crkva je svjesna svoje odgovornost
kako mora suvremenoj kulturi ponuditi taj prinos– zaključio je Benedikt XVI.