Kakà, Milanova zvijezda, prodrmao konformističku javnost

Ja i moja zaručnica odlučili smo stići čisti do braka – kazao je Ricardo Kakà, po mnogima najbolji svjetski nogometaš, u intervjuu za tjednik Vanity Fair. Izjava je snažno odjeknula u svijetu, a vrsni je Milanov nogometaš istaknuo kako je njihova odluka proizišla iz uvjerenja da se, kako uči Biblija, prava ljubav samo brakom postiže“. Kakà čistoću drži vrednotom, a ne ograničenjem slobode.
Osvrnuvši se na njegovu izjavu u razgovoru za našu radio postaju Mario Binasco, profesor na Papinskome institutu 'Ivan Pavao II.' u Rimu, kazao je kako se čini da je izjava probudila konformističku tromost javnosti, odnosno naroda. Postoji izvjesno mirenje s činjenicom da život i svijet ide i mora ići na neki način. Kakà tvrdi da ozbiljno prihvaća – to je temeljna točka – izvjesne potrebe i dimenzije ljudskoga iskustva, dakle i odnose ljubavi, spolne odnose koji odlučno premašuju skučeni način kako ih se shvaća u našem društvu – kazao je profesor.
Na primjedbu kako se iz primjera toga poznatog nogometaša može shvatiti da se čistoća ne živi kao odricanje, nego – kako je nedavno kazao Benedikt XVI. – kao branik buduće nade, kazao je kako je življenje čistoće zalog budućnosti. Ali i bogatstvo, ljepota i uspjeh mogu veoma pogoditi. To znači da se pozitivan odabir ne može pripisati kulturnome siromaštvu ili podložništvu, primjerice idealima odricanja od zadovoljstva, jer Kakà u intervjuu kaže kako je izbor bio izvor izvjesnoga viška, pa čak i ljepote i zadovoljstva u odnosu sa ženom. Papina je izreka „branik buduće nade“ apsolutno primjerena, u smislu što poimanje koje se nameće o potrošnji erosa u našem društvu radikalno isključuje ideju budućnosti. To poimanje svodi ljubav i eros na sadašnje uživanje, ono je ustvari prinudno; ako dobro razmislimo, nije slobodno odabrano – istaknuo je profesor.
Na napomenu kako je Benedikt XVI. tijekom apostolskoga pohoda Brazilu pozvao mlade na uzajamno poštovanje i u vrijeme zaruka, kazao je kako ne miruje ljudska napast erosa da – na neki način – iznutra cijepa drugu osobu, da iz osobe istrgne nešto što nas, u konačnici, zadovoljava, omogućuje užitak i zabavu, da to promatramo neovisno o osobi, a možda nam osoba to dariva kao znak svoje ljubavi. Dakle, ako to nešto istrgnemo iz osobe i uzimamo samo to, ustvari odbacujemo osobu: u tome smislu može se reći da ne poštujemo drugoga u njegovoj stvarnosti – zaključio je profesor.