Prije osam stoljeća, teško bi grad Asiz mogao zamisliti ulogu što mu ju je Providnost
namijenila, ulogu koja ga danas čini tako poznatim gradom u svijetu, pravim "mjestom
duše", kazao je papa Benedikt XVI. priej molitve anđeo Gospodnji u Asizu. Takvo značenje
– nastavio je Papa - dao mu je događaj koji se zbio ovdje i koji mu je dao neizbrisivi
pečat. Mislim time na obraćenje mladoga Franje, koji se nakon dvadeset i pet godina
osrednjega i sanjarskoga života, posvećena potrazi za svjetovnim radostima i uspjesima,
otvorio milosti, uronio u sebe sama i postupno u Kristu prepoznao ideal svoga života.
Moje današnje hodočašće u Asiz želi podsjetiti na taj događaj kako bismo ponovno proživjeli
njegovo značenje i dosege. S osobitim sam se osjećajima zaustavio u crkvici sv.
Damjana, u kojoj je Franjo s raspela čuo programatsku riječ: "Idi, Franjo, i obnovi
moju kuću" (2 Čel I,6,10: FF 593). Bilo je to poslanje koje je započelo punim obraćenjem
njegova srca, koje je postalo evanđeoskim kvascem obilno umiješanim u Crkvu i u društvo.
U Rivotortu vidio sam mjesto uz koje se, prema tradiciji, vežu oni gubavci kojima
se Svetac približio svojim milosrđem, počinjući tako svoj put obraćenika. Vidio sam
ondje i svetište u kojem je prikazano siromašno obitavalište Franje i njegove prve
braće. Bio sam i u bazilici sv. Klare, "biljčice" sv. Franje, a danas poslijepodne,
nakon posjeta asiškoj katedrali, zaustavit ću se u Porcijunkuli, iz koje je Franjo,
u sjeni Marijinoj, vodio korake svoga bratstva koje se širilo, i gdje je predao svoj
posljednji dah. Ondje ću se susresti s mladima, kako bi mladi Franjo, obraćen Kristu,
progovorio njihovom srcu, kazao je Papa. U ovom trenutku, iz bazilike svetoga Franje
gdje počivaju njegovi posmrtni ostaci, želim ponajprije prihvatiti i ponoviti njegove
naglaske u hvali Bogu: "Svevišnji, Svemogući, dobri Gospodine, tvoja je hvala i slava
i čast i blagoslov svaki" (Hvalospjev brata Sunca 1: FF 163). Franjo Asiški veliki
je učitelj naše vjere i naše hvale. Zaljubljujući se u Isusa Krista on je susreo lik
Boga - Ljubavi, postao njegovim pjevačem, poput istinskoga "Božjega trubadura". U
svjetlu evanđeoskih Blaženstava razumije se krotkost kojom je znao živjeti svoje odnose
s drugima, predstavljajući se svima u poniznosti i postajući svjedokom i djelatnikom
mira. Iz ovoga grada mira, želim uputiti pozdrav predstavnicima drugih kršćanskih
konfesija i ostalih religija koji su 1986. godine prihvatili poziv moga časnoga prethodnika
da ovdje, u zavičaju sv. Franje, prožive Svjetski dan molitve za mir. Smatram svojom
dužnošću uputiti odavde snažan i gorljivi poziv da prestanu svi oružani sukobi koji
krvlju oblijevaju zemlju, da zašuti oružje i posvuda mržnja prepusti mjesto ljubavi,
uvreda praštanju i nesloga jedinstvu! Osjećamo ovdje duhovno prisutne sve one koji
plaču, trpe i umiru zbog rata i njegovih tragičnih posljedica, u bilo kojem dijelu
svijeta. Naše se misli osobito upravljaju prema Svetoj zemlji, koju je sv. Franjo
toliko ljubio, prema Iraku, Libanonu i cijelom Bliskom istoku. Stanovništvu tih zemalja
već su predugo dobro poznate strahote sukoba, terorizma, slijepog nasilja, a poznata
im je i iluzija da sila može riješiti sukobe, odbijanje uvažavanja argumenata drugoga
i poštovanja pravednosti. Samo odgovoran i iskren dijalog, velikodušno podržan od
strane međunarodne zajednice, moći će okončati toliku patnju te ponovno dati život
i dostojanstvo osobama, ustanovama i narodima, kazao je Papa i zavapio: Neka nam sveti
Franjo, čovjek mira, izmoli od Gospodina da se umnože oni koji prihvaćaju postati
"oruđa mira", putem tisuća malenih čina svakodnevnoga života; da oni koji imaju odgovorne
službe budu pokrenuti strastvenom ljubavlju prema miru i neobuzdanom voljom da ga
dostignu, birajući za to prikladna sredstva. Neka nam Sveta Djevica, koju je Siromašak
ljubio iskrena srca te joj osobito nadahnuto pjevao, pomogne da otkrijemo tajnu mira
i čudo ljubavi koje se ostvarilo u njezinoj utrobi utjelovljenjem Sina Božjega.