Opća audijencija srijedom

Gledati “velika Božja djela “ u povijesti i voljeti Crkvu bez traženja pod svaku cijenu “senzacionalno i skandalozno”. To je ukratko poruka 21. opće audijencije u 2007., koju je Benedikt XVI. održao danas na Trgu svetoga Petra u nazočnosti više od 20 tisuća vjernika. Papa je katehezu posvetio liku Euzebija biskupa iz Cezareje, prvom povjesničaru kršćanstva.
Postoje oni koji gledaju u Crkvu tražeći njezine pogreške, uvećavajući joj skandale ili zanimajući se samo za ono senzacionalno na razini površnosti, čine to vođeni znatiželjom i predrasudama što je neizbježna činjenica. No, tako se ne smije ponašati kršćanin: vjera mu treba pomoći otvoriti dušu “otajstvu”, “pronaći u povijesti Crkve znakove Božje ljubavi” i u ljudskoj povijesti njegova “velika djela” spasenja. Benedikt XVI. je povukao jasnu crtu između ta dva stajališta i to je učinio nadahnuvši se na stilu kojim je prije 1700 godina jedan od velikih biskupa prve ere kršćanstva, Euzebije Cezarejski, pričao geste kako onih koji su “poput okrutnih vukova – pisao je – nesmiljeno devastirali Kristovo stado”, tako i onih koji su, dodao je, “tijekom svakog naraštaja bili vjesnici božanske Riječi s riječima ili spisima”.
Teolog, egzeget, erudit, Euzebije je kanio promišljati o tri stoljeća Crkve, koja će od svoje strane provjeravati svoju doktrinarnu evoluciju na poznatom Nicejskom saboru 325. godine. Zahvaljujući deset knjiga “Povijesti Crkvene” biskupa iz Cezareje, pojasnio je Papa, “brojni događaji, osobe i literarna djela antičke Crkve” spašeni su od “sigurnog zaborava”. Njegove knjige, napisane s “pozornim moralom”, donose pregled života svetaca i mučenika, pričaju o hereticima i apologetima, uvijek u tim dijelovima osoba i događaja “iščitavajući” božansko milosrđe i dobrohotnost.
Euzebijeva “povijest, ustvrdio je Benedikt XVI., ‘kristocentrična’ je, a u njoj se postupno otkriva otajstvo Božje ljubavi prema ljudima” i njegov “način približiti se događajima povijesti”, primijetio je Papa, “živo propituje vjernike svih vremena”:
“Propituje i nas: kakvo je naše stajalište s obzirom na sudbinu Crkve? Je li to stajalište nekoga tko je doista zainteresiran ili tek puka znatiželja, pa čak i potraga za senzacijama i skandalima pod svaku cijenu? Ili je riječ o stajalištu punom ljubavi, otvorenom za otajstvo, nekoga tko vjerom zna da u povijesti Crkve može pronaći znakove Božje ljubavi i velikih djela spasenja što ih je Bog izveo? Ako je to naše stajalište, ne možemo se ne osjetiti potaknutima na još dosljedniji i velikodušniji odgovor, na više kršćansko svjedočenje životom, kako bismo ostavili znakove Božje ljubavi nadolazećim naraštajima”.
"Postoji sadržaj sakriven u povijesti”, zaključio je Benedikt XVI. navodeći istaknutog proučavatelja crkvenih otaca, kardinala Jeana Daniéloua: “Otajstvo je otajstvo Božjih djela koja predstavljaju u vremenu istinsku stvarnost, skrivenu iz pojava”:
“U razmaku od toliko stoljeća sveti Euzebije Cezarejski i danas poziva vjernike da se dive, da u povijesti motre velika Božja djela za spasenje ljudi. Istom nas tolikom silinom on poziva na obraćenje života. Doista, pred Bogom koji nas je tako ljubio, ne možemo ostati nepokretni. Pobuda koja je vlastita ljubavi sastoji se u tome da čitav život ima biti usmjeren na nasljedovanje Ljubljenoga. Učinimo dakle sve da u svome životu ostavimo vidljiv znak Božje ljubavi”.