Stanje kršćanskih zajednica u Iraku

Zbog nemogućih životnih uvjeta kršćani sve više napuštaju Irak. Kršćanska se zajednica u Iraku od pola milijuna, u 2003. godini, svela na oko 20 tisuća osoba. Veoma upitan politički nacrt predviđa stvaranje neovisne kršćanske enklave u području grada Ninive. Nadbiskup Kirkuka Louis Sako ideju smatra pokušajem izoliranja Crkve u Iraku.
Govoreći o stanju u Iraku u razgovoru za naš radio don Fabio Corazzina, ravnatelj zaklade 'Pax Christi Italia', kazao je kako svakodnevno nasilje, nemogućnost normalnoga života, otmice radi iznuđivanja novca, ucjene, ubojstva, nasilje i fundamentalističke odredbe prijete istrjebljivanju kršćana. Nije problem samo u progonima kršćana: irački je narod progonjen i trajno trpi nasilja, a kršćani žive svakodnevicu toga naroda. Osim toga kruži teorija, zamisao da se sve kršćane premjesti u područje Ninive, gdje je najveći broj kršćanskih sela, oko dvadesetak; to je kulturno, trgovačko, crkveno središte okruženo arapskim selima, gdje živi oko 120 tisuća kršćana, a misli se u to područje smjestiti sve kršćane Iraka, stvoriti neku vrstu sigurne enklave. U tome se slažu i neki kršćani – kazao je Corazzina.
Bila bi to velika, najveća tragedija, jer ako mislimo da moramo, kako bismo bili sigurni, etnički dijeliti teritorij, onda tragediju nismo živjeli samo u Bosni i Hercegovini, nego je proživljavamo i na Bliskome istoku: u Palestini i Izraelu, a sada je na djelu i predlaže se u Iraku. Prijatelji s kojima smo raspravljali, a poglavito nadbiskup Louis Sako jasnim riječima govori: „Naša Crkva u Iraku nikad nije bila nacionalistička i zatvorena u etničkome smislu“. Stoga se ne možemo izolirati, želimo raditi na pomirbi iračkoga naroda, surađujući sa svim vjerskim vlastima i strankama. Poslanje kršćana je dijalog, pomirba, promicanje kulture mira, a ne zatvaranje u geto – zaključio je don Corazzina.